Riba je rudnik vitamina i minerala

Nakon navršenih godinu dana, uvede se riba u jelovnik deteta.Sadrži manje masnoće od mesa, riba se lakše vari osnovni sastojci ribljeg mesa su voda , belančevine, masti, ugljeni hidrati.Sadrži puno minerala kao fosfor kalcijum, jod, fluor, magnezijum, naročito morske ribe.Vrlo bogat aminokiselinama, vitaminima A, D, E, B komplexa a vitamin C sadrži u vrlo malim količinama, pa se zato i riba priprema uz dodatak limuna.Često se ustručava da li deci treba ili se sme dati riblje meso, neki se plaše trovanja.Ukoliko je riba sveža nema razloga za zabrinutost.Proverite da li je riba sveža:
-Oči ribe su sjajne, pune i providne,
-Škrge su crvene boje , poklopci čvrsto zatvaraju škržnu šupljinu.
-Koža je sjajna i ima priprodnu boju.
-Meso je čvrsto i elastično na pritisak.
-Ne sme da ima neprijatan miris.
Uvek je najbolje nabaviti živu ribu, ali i onda treba proveriti miris.Do samog pripremanja riba se može čuvati živa u posudi sa svežom vodom.Ako se iz bilo kojeg razloga, riba ne može održati u životu, a tek sutradan želite da je pripremate, treba je očistiti, izvaditi utrobu, staviti je u vinsko sirće a zatim uviti u čistu salvetu, krpu ili osušene listove zelene salate.Stavite u posudu, poklopite i u hladnjak.To je najbolji način da svom detetu obezbedite kvalitetnu i zdravu hranu.

Salate od rotkve

Rotkva se može pohvaliti brojnim sastojcima korisnim za zdravlje, odličan je saveznik u svim strategijama za smanjenje telesne težine, ali može biti i efikasan kozmetički „preparat“. Koktel vitamina i minerala iz rotkve veoma dobro utiču na izgled i zdravlje kože.
Rotkva
Dobro poznat sastojak zimskih salata, beli, crvenoroze ili crni koren blago ljutog ukusa mnogo je više od ukusnog povrća.
Takođe, kada je reč o obliku, rotkva je naješće nepravilnog loptastog oblika, ali ima i duguljastih vrsta. Ima ih veoma malih, veličine klikera, pa sve do onih sa povelikim prečnikom.
Najčešće se jede sveža, rendana ili sitno seckana, nešto ređe kisela iz turšije, a neki vole da je ubace i u kuvana jela.
RotkvaPrema rečima nutricionista, efikasno čisti organizam pa je odlična za jetru i želudac, a često se preporučuje, obavezno u dogovoru sa lekarima, i kao deo terapijske dijete u slučaju žutice.
Zahvaljujući obilju nesvarljivih ugljenih hidrata olakšava varenje, a tečnost iz sočnog korena umiruje čitav digestivni trakt.
Prirodni je dijuretik pa je veoma korisna pri borbi sa upalama urinarnog trakta, olakšava i reguliše rad bubrega.
Dijetolozi rotkvu rado preporučuju osobama koje žele da smanje telesnu težinu.
RotkvaGlavni razlog je to što to povrće lako i brzo pruža osećaj sitosti, a nema mnogo kalorija i sadrži dosta tečnosti koja pored nesvarljivih ugljenih hidrata dodatno ubrzava metabolizam i izbacivanje nagomilanih toksina.
Vitamin C, fosfor, cink i neki vitamini B kompleksa kojih ima u rotkvi veoma dobro utiču na izgled kože. Sokovi iz ukusnog korena pomažu održavanje optimalne količine vode u koži.
Tajni sastojak maski i pakovanja za lice u brojnim kozmetičkim salonima je upravo sveža rotkva sitno rendana ili gnječena.
Na dugom spisku korisnih svojstava rotkve nalazi se i sposobnost da ubrza oporavak posle ujeda insekata. Bez obzira na to da li je reč o ujedu pauka, komarca, buve, pčele ili ose, otok i bol gotovo da nestaju ubrzo nakon nanošenja nekoliko kapi soka ili kriščice rotkve.
Salata od rotkve
Stručnjaci ističu da je najbolje konzumirati rotkvu u svežem stanju, u kombinaciji sa drugim povrćem. Domaćice znaju da je salata od tog povrća mnogo ukusnija ukoliko se u nju doda usitnjen praziluk ili rendana šargarepa, a umesto sirćeta malo limunovog soka.

Povraćanje i nauzea

Ovi simptomi se mogu javiti pojedinačno ili udruženo, a mogu nastati usled čitavog niza uzroka. Poremećaji i lečenje.
Poremećaji gastrointestinalnog trakta i drugih organa dovode do refleksnog nadražaja centra za povraćanje. Shodno tome, nauzea i povraćanje mogu da se jave kod sledećih oboljenja i patoloških stanja: iritacija, zapaljenja ili mehaničke lezije bilo kod dela gastrointestinalnog trakta (od farinksa do rektuma); nadražajni impulsi koji polaze od obolelih organa, na primer holecistit; nadražaji vestibularnog aparata, na primer morska bolest; toksičan efekat kardio-tonika kao što je digitalis.
Do centralnog povraćanja (nadražaj centra za povraćanje), dovode centralni emetici (emetin, apomorfin, morfin); egzogeni i endogeni toksini, povećan intrakranijalni pritisak i hipoksija mozga koja nastaje u stanjima anemije mozga i intrakranijalnog krvavljenja.
Povraćanje na psihogenoj osnovi može da bude simptom lakših ili ozbiljnijih oboljenja.
Lečenje:
Lečenje se uglavnom sastoji u otklanjanju specifičnih, uzroka. Pored kauzalnog lečenja primenjuju se i neke opšte mere i simptomska terapija zavisno od toga da li se radi o akutno nastaloj ili prolongiranoj nauzei i povraćanju.

Akutna nauzea i povraćanje: u slučaju običnog povraćanja, nastalog akutno kao na primer povraćanje koje se javlja posle obilnog obroka ili jutarnje povraćanje koje se sreće u početku trudnoće, ukoliko se i preduzima lečenje, ono je neznatno. Ako je neophodno, lečenje se sastoji u propisivanju podnošljive hrane a ponekad sedativa i spazmolitika.

Prolongirana nauzea i povraćanje: jako izraženu i prolongiranu nauzeu i povraćanje treba brižljivo lećiti odgovarajućim medikamentima. Moraju se otkloniti specifični uzroci. Kao dopuna osnovnom, specifičnom medikamentnom ili hirurškom lečenju, mogu se primeniti sledeće opšte mere:

* Tečnosti i ishrana: hranu i tečnost uzimati u dovoljnoj količini. Povremeno prekinuti peroralni unos i ordinirati intravenski 5 – 10 procentni rastvor čiste glikoze ili pomešane sa fiziološkim rastvorom. Pri prelazu na peroralnu ishranu, početi sa malim količinama suve hrane na primer slani keks, Grahamov keks i dr. U slučajevima “jutarnjeg povraćanja”, najbolje je ovu hranu uzimati pre ustajanja. Kasnije preći na česte, količinski male obroke tečne hrane. Topli napici (čaj i čorbe od mesa i povrća) kao i hladni napici (čaj sa ledom i gazirane tečnosti i sokovi), podnose se dobro već u početku. Izbegavati mlake tečnosti i napitke. Uvek nastojati da se ishrana podesi prema tome šta bolesnik najradije jede.
* Medikamentozno lečenje – Napomena: gravidnim ženama, za vreme kritične, rane faze razvoja fetusa, izbegavati davanje bilo kojih medikamenata osim ukoliko su neophodni. Ukoliko nauzea i povraćanje u trudnoći nisu jako izraženi i ne progrediraju, treba biti jako oprezan pri davanju medikamenata u navedene svrhe. Danas su u fazi ispitivanja mogući najraznovrsniji teratogeniefekti lekova.

(1) Sedativi – spazmolitici, mogu biti korisni.
(2) Chlorpromazin hydrochlorid (Thorazine) i promazin hydrochlorid (Sparine), mogu se prema potrebi dati duboko intramuskularno u dozi od 25 – 50 mg svakih 4 – 6 časova ili peroralno u dozi od 10 – 15 mg takođe na svakih 4 – 6 časova.
(3) Prochloperazin (Compazine), u dozi od 5 mg 3 – 4 puta dnevno peroralno. Prema objavljenim saopštenjima, najbolji efekat se postiže ako se daje u vidu supozitorija, dva puta dnevno po 25 mg ili duboko intramuskularno u glutealnu regiju, u dozi od 5 – 10 mg na svaka 3 – 4 časa (ne više od 40 mg u toku 24 časa).
(4) Triflupromazin (Vesprin), 5 – 10 mg intramuskularno ili 10 mg peroralno na sva kih 6 – 8 časova.
(5) Fluphenazin (Permitil, Prolixin), 1 – 3 mg LM. ili u istoj dozi peroralno.
(6) Perphenazin (Trilafon), 2 – 4 mg 4 puta dnevno.
(7) Trifiuoperazin (Stelazine), 1 – 2 mg dnevno.

* Psihoterapija može da bude korisna ukoliko postoje izgledi da se radi o povraćanju na psihogenoj bazi. Ukoliko tegobe imaju hroničan karakter preporučuje se izolacija bolesnika. Ponekad je neophodna hospitalizacija. Treba nastojati ograničiti posete. Izbegavati neprijatne psihičke nadražaje kao Što su strani mirisi. Jekovi neprijatnog mirisa i ukusa, lavori za povraćanje ili drugi neprijatni predmeti i hrana koja se nepropisno priprema i servira. Bolesnika uključiti u program određenih terapijskih mera i time mu staviti do znanja da se nešto preduzima. Treba izbegavati “krute” i brutalne postupke. Pokušati ustanoviti psihički uzrok nauzee i povraćanja ali pri tome izbegavati i ne insistirati uporno na psihoterapiji za vreme akutne faze bolesti.

ANTIKANDIDA DIJETA

Kandida je gljivično oboljenje koje nastaje usled dugotrajnog uzimanja antibiotika ili
smanjenja otpornosti organizma zbog različitih okolnosti. Napreduje i razmnožava se
konzumiranjem slatkiša, šećera, belog brašna, kvasca, skroba, slatkog voća i sl. Na koži
može da se razvije usled čestog kontakta sa vodom. Nećemo ulaziti u to kakve sve
probleme izaziva, nego kako je sprečiti uz odgovarajuću terapiju i savet lekara.
Dijeta kojom se sputava ovo gljivično oboljenje je prilično restriktivna. Ova dijeta nije laka za primenjivanje, ali ako se dosledno sprovodi daje rezultate.
Iz ishrane treba izbaciti sledeće namirnice: šećer, slatkiše, belo brašno, kvasac, sir, mleko,
slatko voće, skrob.
Namirnice koje treba da dominiraju u ishrani su: žitarice (kuvani ječam, raž, ovas...); bezkvasni hleb (možete ga i sami praviti); povrće- sveže i kuvno (kupus, kelj, šargarepa, boranija, brokoli, prokelj, paradajz, zelena salata, cvekla, celer...); proteini (jaja, pileće meso, kuvano juneće i teleće meso, riba), citrusno voće (kivi, narandža, grejp, limun). Ječmeni miso treba dodavati jelima, jer je koristan i hranjiv. Tofu sir je dobar kao zamena za pravi sir. Što se tiče jogurta, može se reći da tu treba biti vrlo oprezan, jer su stavovi različiti. Po nekima je jogurt štetan, a po drugima je dobar. Možda ga ipak u prvoj fazi dijete ne treba koristiti. Alkohol i kafu treba potpuno izbaciti iz upotrebe, sokove izbegavati, a vodu piti po želji.
Ovo je dugotrajna dijeta koja daje rezultate posle 30 dana, a može se primenjivati i 90 dana,
pa i duže po potrebi. I najmanje količine slatkiša, šećera, belog brašna, kvasca i sl. mogu da
dovedu u pitanje korisnost držanja dijete. Posle 20 sati ne treba jesti ništa.

1. Prvi dan
Doručak – kuvana jaja, zelena salata sa malo limuna, cedjeni sok od narandže
Ručak – Kuvani slatki kupus sa šargarepom , celerom i kasikom ječmenog misa, bezkvasni hleb
Večera – pileće belo meso, paradajz salata

2. Drugi dan
Doručak – kivi, raskuvana geršla (ječam), rendana kupus salata, kuvano jaje
Ručak – kuvana boranija žuta sa šargarepom i kašikom ječmenog misa, bezkvasni hleb
Večera – mešana salata (paradajz, krastavac, paprika, začini), bezkvasni hleb

3.Treći dan
Doručak – cedjeni sok od grejpa (grickajte semenke iz grejpa kažu da su dobre), kuvano jaje, geršla
Ručak – riba na lešo (kuvana), mešano kuvano povrće (blitva, šargarepa, karfiol), bezkvasni hleb
Večera – pečeni pileći batak, kupus salata

4. Četvrti dan
Doručak – narandža, tofu sir, kuvano jaje, paradajz
Ručak – kuvani kelj sa šargarepom, celerom i peršunom + kašika ječmenog misa, bezkvasni hleb
Večera – pileće belo meso, salata od cvekle

5. Peti dan
Doručak – kivi, kuvana geršla, jaje, zelena salata
Ručak – čorba sa mešanim povrćem i kašikom ječmenog misa, teletina kuvana, bezkvasni hleb
Večera – mešana salata (krastavac, paradajz, paprika), tofu sir

6.Šesti dan
Doručak – cedjeni sok od grejpa + semenke, jaje, kupus salata
Ručak – pileća supa sa povrćem, pileći batak, bezkvasni hleb
Večera – raskuvana geršla, čaj od nane

7. Sedmi dan
Doručak – narandža, jaje, paradajz salata
Ručak – pečena riba sa maslinovim uljem i povrćem (šargarepa, praziluk, brokoli), bezkvasni hleb
Večera – mešana salata sa začinima i maslinovim uljem (paprika, krastavac, zelena salata), tofu
Izvor:dijetalnaishrana.com

DIJETALNA ISHRANA

Dijetalna ishrana je pojam koji se odnosi na odredjen režim ishrane, što znači konzumiranje precizno definisanih količina i vrsta hrane. Cilj dijete je najčešće smanjenje telesne težine. Dijeta može da se sprovodi i iz zdravstvenih, estetskih, sportskih i verskih razloga.
Biti na dijeti ne znači gladovati, naprotiv, to može da znači hraniti se kvalitetno, onom hranom koja prija našem organizmu, kada se uzima u razumnim količinama i u skladu sa čovekovim razvojnim potrebama, odnosno starosnom dobi.
Zdrava dijeta je ona dijeta čiji je efekat pozitivan, pre svega, u smislu poboljšanja zdravstvenog stanja organizma.
UPOZORENJE: Pre odluke o prelasku na neku od dijeta obavezno se posavetujte sa stručnjakom, odnosno lekarom nutricionistom. Ako dijete primenjujete, na svoju ruku, kao način za brzo mršavljenje, znajte da one mogu biti veoma štetne za vaš organizam.
Sve dijete su informativnog karaktera i nisu naša preporuka za vas, niti mogu zameniti
mišljenje stručnjaka, stoga autor ne prihvata odgovornost za neuspeh istih i eventualne
posledice po zdravlje.
Izvor:dijetalnaishrana.com

Naučite dete da jede povrće

Niko ne zna kakav čudan zakon evolucije dovodi do toga da tek mali broj dece voli povrće, dok najveći deo kao da ima urođenu sklonost ka prerađenoj hrani. U nekim porodicama jedno dete obožava grašak i kelj, a drugo za doručak isključivo jede pahuljice i uz svaki obrok traži keks i slatkiše kao mito da bi pojelo nešto zdravo. Zato, ako brinete da je vašom krivicom dete sklono nezdravoj hrani, opustite se. Ako pak očajavate zbog nezdravih prirodnih sklonosti mališana ka hrani, evo kako možete da ga nadmudrite i servirate mu „zeleniš“ koji će ipak da pojede.
Dečije navike u ishrani, posebno kod mlađe dece, relativno se brzo i lako menjaju, pa izbirljivost u ishrani čak može da bude u razvojnom smislu pravilna faza za mališane do 3 godine. Ova faza, što je posebno interesantno, čak ima mnogo više veze sa njihovom potrebom da kontrolišu okruženje nego sa samom hranom koju odbijaju. Ovo je donekle i sasvim logično, jer kada imate dve godine, malo je stvari za koje se vi pitate, ali možete da odlučite šta ulazi u usta a šta ne! To znači da je moguće da vaše dete nije probirljivo u ishrani na dugoročne staze, i najbolje što možete da uradite je da se smiritie i sačekate da ova navika prođe.
Međutim, ako ipak odlučite da malo pogurate razvoj zdravih navika ishrane kod vašeg mališana, evo nekoliko ideja za razmatranje i isprobavanje.
1. Stavite hranu ispred deteta ali nemojte da insistirate da je pojede. Ovo pravilo je zaista osnovno jer niko ne želi da pretvori obroke u ratove oko jela. Osim toga, ne želite da dete jede povrće samo zato da bi dobilo dezert na kraju, jer takve navike nisu održive na duge staze.
2.Uključite dete u proces pripremanja hrane, povedite ga u kupovinu namirnica, pričajte mu šta radite dok spremate hranu, ili ga povedite kada radite nešto u bašti (ako vi nemate baštu, pokažite mu slike na kojima ljudi obrađuju baštu, sade ili beru povrće). Kada su deca uključena u proces pripreme hrane, manje je verovatno da će osećati da im je zdrava hrana nametnuta. Ako se detetu dopadne proces kako hrana dospeva od njive do stola, i tu priču mu predstavite na zanimljiv način, možda čak zaboravi na gnušanje pojedinim namirnicama.


3.Ne plašite se začina. Ni svi odrasli nisu preterano oduševljeni kada dobiju karfiol i ostalo povrće pripmljeno i servirano samo, pa će i deca na taj način teško zavoleti ukus povrća. Tačno je da karfiol ne treba da se potpuno maskira sirom ili mesom u musaki, ali ne plašite se da dodate začine koji će obogatiti ukus kao što su maslinovo ulje, parmezan, beli luk ili buter. Sastojke koje i odrasli vole kao prilog će verovatno voleti i deca.
4.Ako mislite da će taj trik pomoći, pokušajte sa smešnim pristupom. Neka deca će pojesti šta god im servirate ako ga ukrasite smajlijem. Kod nekih mališana, istina, ovaj trik neće pomoći, ali pokušajte da učinite tanjir zanimljivim slaganjem hrane po bojama, tematskim obrocima, posebnim dečjim priborom i podmetačem za tanjir.
5.Zašto da ne, pokušajte i sa krijumčarskom taktikom! Ako vaše dete uporno odbija zeleniš i pristaje samo na hot-dogove i pljeskavice, napravite mu finu, zdravu verziju ovih omiljenih obroka. Hot-dogovi mogu da se naprave i od pilećeg mesa, a pljeskavice od blitve. Zemičku možete da kupite ili napravite sami od integralnog brašna, a krompiriće iseckane kao za pomfrit da ispečete u rerni da ne upiju toliko ulja tokom prženja.
6.Dodaci ishrani su takođe sasvim legitimna opcija, naravno uz obaveznu konsultaciju sa pedijatrom. Postoje i mogućnosti dodataka ishrani baziranih na hrani koji mogu da budu lakši za organizam, informišite se zato pre odlučivanja za pravi dodatak.
7.Promenite dinamiku ishrane - povedite dete na neki obrok kod prijatelja, rodbine ili komšinice koja ima decu istog uzrasta, posebno ako ta deca jedu sve, to može da bude odličan podstrek za hrabriji nastup prema tanjiru! Dobar primer deteta istog uzrasta koje voli povrće može da ohrabri vašeg mališana da proba nešto od zeleniša.
8.Budite strpljivi i otvorenog uma uvek. Ne odustajte od hrane koju je dete odbilo kada mu je prvi put ponuđena. Imajte u vidu okolnosti i vreme kada je vaše dete najsklonije da jede nove namirnice. To može da bude situacija kada je dete baš gladno, recimo posle trčanja u parku ili igranja napolju. Ako su deca provela mirno popodne i imala nekoliko grickalica, verovatno neće imati prevelik apetit za večeru, posebno za eksperimentisanje novim ukusima. Pokušajte i sa pomeranjem vremena za večeru, naravno ne tako da dete bude predugo gladno, ali kraće odlaganje večere može da rezultira boljim apetitom i manjom izbirljivošću deteta.
9.Roditelji mogu da odigraju važnu ulogu u privikavanju na nove vrste hrane tako što će pokazati koliko je ukusna! Ako dete redovno čuje vas kako govorite“Mmm, kako ovo ukusno i lepo izgleda, hoću da probam nešto od ovoga“, ni njegova prirodna radoznalost neće ostati ravnodušna. Sledeći put kad budete išli u nabavku namirnica, ubacite u torbu nekoliko egzotičnih zdravih namirnica i potrudite se da im se divite kad budu na stolu, pa sačekajte da vidite rezultat!
Za koju god od ovih taktika (ili neku vašu posebnu) da se opredelite želimo vam mnogo uspeha jer zdrave navike ishrane formirane u ranom uzrastu čine čuda za zdrav način života u tinejdžerskom i odraslom periodu. Prijatno!
Da li vaše dete jede svo povrće? Kako ste ga naveli da počne da jede „zeleniš“
Izvor:Najboljamama Na svetu.com

Jabuke produžuju životni vijek

Žene koje redovno jedu jabuke imaju 20 posto manju vjerojatnost da dožive srčani ili moždani udar

Jabuke se od davnina smatraju najzdravijim voćem, o čemu najbolje govori engleska posloviva "An Apple a day keeps doctor away" (jedna jabuka dnevno drži liječnika daleko). Najnovije istraživanje provedeno na vinskim mušicama, koje dijele mnoge gene s ljudima, potvrdilo je tu teoriju.

Vinskim je mušicama u uobičajenu prehranu dodavan ekstrakt jabuke. Insekti koji su imali normalnu ishranu živjeli su prosječno 50 dana, to jest pet dana manje od onih čija je ishrana bila dopunjena s jabukama. Ustanovljeno je da jabuka ne samo da produžava život ovim insektima, već im također pomaže da se lakše kreću, povećava njihovu otpornost i usporava starenje.

Antioksidansi iz jabuka uništavaju opasne kemijske spojeve koji uzrokuju niz bolesti, uključujući i starenjeAntioksidansi iz jabuka uništavaju opasne kemijske spojeve koji uzrokuju niz bolesti, uključujući i starenjeKineski istraživači vjeruju da antioksidansi iz ekstrakta ovog voća uništavaju opasne kemijske spojeve koji uzrokuju niz bolesti, te usporavaju starenje. "Rezultati dobiveni s vinskim mušicama podudaraju se s rezultatima stotina istraživačkih projekata svake godine, a čija su tema zdravlje ljudi", ističu naučnici.

U drugoj studiji, u kojoj su istraživači ispitivali tisuće žena o njihovim dijetama, utvrđeno je da one koje su redovno jele jabuke imaju 20 posto manju vjerojatnost da dožive srčani ili moždani udar.

Nedavno su uzgojene sočnije i zdravije jabuke, a za četiri do pet godina, se očekuje da će se na policama supermarketa pojaviti i jabuke koje će suzbijati apetit, te biti još zdravije. Istraživači su već ispitali posebno uzgojene crvene jabuke te su naveli kako su pune antioksidansa koji čuvaju oči i zglobove, ali zdravlje srca, preveniraju nastanak raka, Alzheimerove bolesti i dijabetesa.

Dekodiranje DNK jabuke na koje je radilo gotovo 100 naučnika iz pet zemalja, bacilo je novo svjetlo na ovo voće. Istraživanje sugerira da je prije 65 milijuna godina, u vrijeme kada je kometa izbrisala dinosaure s lica zemlje, biljka koja je kasnije izrasla u stablo jabuke prošla masivne i brze genetske promjene, pri čemu su mnogi od njenih gena udvostručeni. To je omogućilo jabuci da se prilagodi težim uvjetima života, a time i dug evolucijski put, drugačiji od onog koji su imale breskve, jagode i drugo srodno voće.
Izvor:Zdrav život.com.hr

Brze hrane teško se odreći i nakon srčanog udara

Više od polovice osoba koje su pretrpjele srčani udar ne želi se odreći brze hrane s visokim udjelom masti i soli, koja izuzetno loše djeluje na stanje krvožilnog sustava

Novo istraživanje provedeno na Sveučilištu Missouri pokazalo je da se više od polovice osoba koje su pretrpjele srčani udar ne želi odreći brze hrane s visokim udjelom masti i soli, koja izuzetno loše djeluje na stanje krvožilnoga sustava. Podaci koje je objavio American Journal of Cardiology prikupljeni su od gotovo 2 500 ispitanika koji su preživjeli srčani udar.
Istraživanjem koje je proveo John Spertus utvrđeno je da je 36 posto ispitanika odgovorilo kako su mjesec dana prije udara često konzumirali brzu hranu. Ustanovljeno je da često znači jedanput tjedno.
Iako bi bilo logično da pacijenti koji su pretrpjeli srčani udar, nakon njega iz svoje prehrane u potpunosti izbace brzu hranu, čini se da im to uspijeva samo u prvih šest mjeseci nakon udara, dok su još preplašeni i zabrinuti za svoje zdravlje. No, prema istraživanju, nakon navedenog razdoblja više od polovine ih ne može izdržati da bar jedanput tjedno ne navrate u omiljeni fast food restoran. Ova je pojava izraženija kod muškaraca te osoba nižeg stupnja obrazovanja.

Konzumacija brze hrane je kod svih sudionika istraživanja bila povezana s povećanjem koncentracije tzv. lošeg kolesterola (LDL) i triglicerida u krvi.

U izbjegavanju brze hrane nakon srčanog udara najuspješniji su bili ispitanici starije životne dobi kao i oni kojima je ugrađena srčana premosnica.

Istraživači napominju kako je 90 posto pacijenata koji su imali srčani udar dobilo savjete o zdravoj prehrani prije otpuštanja iz bolnice.
Izvor:Zrav život.com

Zdrava i uravnotežena prehrana

Sve što putem hrane unosimo u organizam, gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje i naš život……Hippocratus
Rečenica koja puno govori i koja bi nam trebala biti misao vodilja kada govorimo ili razmišljamo kako se pravilno hraniti.
Grčki filozof i liječnik Hipokrat zaslužan je za širenje ideje o upotrebi zdravih namirnica, umjesto lijekova. O tome govori njegova poznata izreka: „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”. Iz brojnih Hipokratovih djela doznajemo kako su i brojni drugi filozofi i liječnici tog doba prepoznali utjecaj hrane na ljudsko tijelo kao Galen, Paracelsus i drugi.
UltrazvukNaši preci pronalazili su i sakupljali hranu u prirodi kako bi preživjeli i tako su stekli stanovite prehrambene navike. Medicinska i nutricionistička znanost u suradnji, sve više otkrivaju veliki utjecaj pravilnog načina života i prehrane na cjelokupno zdravlje stanovništva. Primjenjivanjem savjeta koji to opisuju u životu čovjeka, toliko se poboljšava njegovo zdravstveno stanje, da se ta otkrića nazivaju drugom medicinskom revolucijom. Zdrav način života i prehrane mogu učiniti preduvjete u suzbijanju danas smrtonosnih kroničnih degenerativnih bolesti.
Na slijedećim slikama kolor dopler ultrazvuka možete vidjeti bolesti koje se javljaju kao posljedica loše i nepravilne prehrane. Na prve dvije slike vidljive su aterosklerotske naslage u karotidama, krvnim žilama koje dovode krv u glavu i mozak.
Aterosklerotski plakovi Aterosklerotski plak u karotidama, kolor dopler, klikni za povećanje
Ova hrana osim što je najčešće pržena sadrži velike količine masnoća, ona nije raznolika već gotovo svaki dan ili ponekad u zamjenu za kakav sendvič obavi se ručak kao glavni obrok. Radi se u takvim poduzećima 8,10 ili više sati i ljudi obično nemaju dovoljno vremena za glavni obrok tijekom dana.
Ovi mladi ljudi od kojih se na radnom mjestu puno očekuje moraju se dokazivati predanim radom, što manjim gubitkom vremena između ostalog i za obrok, a kada dođu kasno popodne ili navečer kući također jedu, ali obično ne kuhanu nego kakav hladni obrok, mesne suhomesnate nareske, sireve punomasne i tvrde i slično. Nakon toga su obično umorni odlaze vrlo brzo na počinak, a na posao uglavnom odlaze automobilom, dakle nema pješačenja, hodanja jer to je “gubitak vremena”.
Vlasnici takvih privatnih poduzeća također se uglavnom loše hrane, ali ne zato što si ne mogu priuštiti financijski kvalitetne obroke već zato što su obuzeti stanjem na tržištu, stalnom brigom hoće li imati posla ili neće, hoće li moći plaćati svoje zaposlenike i podmirivati sve svoje obaveze. Oni su vrlo često sami svoji neprijatelji ponekad i veći prema samima sebi nego prema svojim zaposlenicima. Osim toga vlasnici takvih privatnih poduzeća nerijetko ugovaraju poslove svog poduzeća za vrijeme poslovnih večera nešto manje za vrijeme poslovnih ručkova koji nisu jeftini, a nerijetko su i vrlo nezdravi, najčešće zbog preobilnosti takvih obroka ili nisu adekvatno primijenjeni jer se najčešće odvijaju u večernjim satima uz dosta alkohola koji obično u takvim količinama šteti zdravlju.
Danas se nažalost zbog velike dnevne zaposlenosti obaju supružnika ili roditelja obitelj vrlo rijetko objeduje zajedno tijekom tjedna. Obitelj se obično sastaje navečer jer supružnici dolaze najčešće nakon 16 sati kući i tada se preskače važno vrijeme ručka gdje bi barem jedanput dnevno obitelj trebala biti na okupu za stolom.
Važan dio zdravog načina života je i provođenje pravilne odnosno zdrave prehrane. Hrana je naravno naša svakodnevna potreba i izuzetno je važno kakvu hranu, koliko i kada unosimo u organizam. Proučavanjem namirnica u prehrani, znanstvenici su utvrdili kako hrana mora biti punovrijedna kako bi sačuvala naše zdravlje, kako bi organizam održala u dobrom fizičkom i duševnom stanju osobito zbog jačanja obrambenih snaga tijela protiv bolesti.
Pokazalo se kako su punovrijedni hranjivi sastojci hrane:
a) ugljikohidrati
b) masnoće biljnog i životinjskog porijekla
c) bjelančevine
Vitamini Hrana sadrži i nehranjive sastojke bez koji nije moguć život:
a) Vitamini
b) Minerali
c) Voda
Hranjivost namirnica mjeri se energetskom vrijednošću. Svaka namirnica i svako jelo oslobađa određenu količinu topline koje nastaje sagorijevanjem tih tvari u organizmu.
Upravo zato energetska vrijednost pojedinih hranjivih sastojaka hrane iznose: Bjelančevine i ugljikohidrati 1 g oslobađaju oko 4Kcal ili 16,7 kJ energije za razliku od masti kod kojih 1 g oslobađa dvostruko više energije oko 9Kcal ili 37,6 kJ energije.
Namirnice koje se koriste u prehrani ne trebaju biti skupe kako bi bile zdrave. Postoje skupe namirnice koje su i zdrave, ali nije nužno da namirnice budu skupe kako bismo zaključili kako se hranimo zdravo. Naprotiv važan je naš vlastiti odnos prema hrani, njezinoj energetskoj i vitaminskoj vrijednosti i neškodljivosti obzirom na način kako je proizvedena ili uzgojena.
Uz sve navedeno naravno važna je količina hrane koja se konzumira, raspored obroka kojih bi trebalo biti najmanje tri tijekom dana i koji bi trebali biti svakodnevno u približno slično doba dana. Možemo stoga zaključiti kako je važan njihov odabir prema piramidi prehrane.
Piramida zdrave prehraneUgljikohidrati bi trebali biti najzastupljeniji s 55-60% udjela u dnevnoj prehrani (cjelovite, integralne žitarice, riža i sl.) zatim bjelančevine i masti 15-20% udjela u dnevnoj prehrani. S tom svrhom nastale su i piramide zdrave prehrane! Simbol piramide se koristi da bi se objasnile mnoge stvari. Tako su i nutricionisti uzeli taj simbol, podijelili su piramidu na 6 djelova i kroz nju nam objašnjavaju neke zakonitosti unutar različitih načina prehrane.
Ova piramida koju je sastavilo Američko udruženje za prehranu 1992. godine vjerujem da je svima nama poznata. Naše je Ministarstvo zdravstva nedavno objavilo mnoge plakate, kako one male zidne po našim zdravstvenim ustanovama.. Ova je piramida sastavljena s ciljem da se prosječan zdravi odrasli amerikanac nauči koje korake treba poduzeti da bi poboljšao svoj način prehrane.
Ovo nije piramida najzdravije i idealne prehrane. Naša prehrana danas uglavnom izgleda obrnuto od onih navika koje bi trebale prevladavati tj. Koristi se najviše i previše mlijeka i mliječnih proizvoda, previše slatkiša i masnoća! Piramida prehrane koju sam spomenula prikazuje nam koliki bi udio različite namirnice trebale zauzimati u svakodnevnoj prehrani. Na dnu ili bazi piramide nalaze se namirnice koje bi trebale biti osnova ili baza prehrane.
Oko 55-60 % dnevnog unosa svih namirnica trebale bi biti integralne žitarice sa svojim proizvodima i one bi trebale biti najzastupljenije u prehrani svake osobe unutar naših obitelji. Sljedeći kat dijele voće i povrće. Sva ostala hrana smještena je u višim katovima, koji su sve manji svojom površinom, a time i slikovito manjim prikazom trebale bi biti manje zastupljene u svakodnevnom jelovniku. Korištenje tih namirnica trebalo bi biti sve opreznije i oskudnije.
U svakom slučaju, piramida zdrave prehrane nas uči kako je potrebno jesti raznoliku i raznovrsnu hranu, povećati unos integralnih žitarica (integralni kruh i tjestenina, integralna riža, žitarice za zajutrak, pahuljice i slično), voća, povrća i mahunarka (grah, grašak, leća, slanutak, bob, soja,...) u prehrani, smanjiti unos hrane životinjskog porijekla, smanjiti unos slobodnih masnoća i rafiniranog šećera i slatkiša, smanjiti upotrebu soli, odbaciti alkoholna pića, pojačati fizičku aktivnost, piti mnogo čiste vode.
Raznolikost hrane
1) Bazu piramide koja je najšira a time i najpreporučljivija u svakodnevnoj prehrani su žitarice, riža, kruh od integralnog brašna i krumpir. Idealno bi bilo svakodnevno jesti integralni kruha, no u našim pekarama možete naći razne vrste kruha, ali samo u nekima i integralni kruh koji bi trebao biti osnovni sastojak pravilne prehrane. Žitne pahuljice možete pronaći u svakoj trgovini po povoljnoj cijeni. To su namirnice koje su bogate vlaknima. Žitarice su važan izvor energije za ljudski organizam. Imaju nizak sadržaj kolesterola, bogate su esencijalnim masnim kiselinama i biljnim vlaknima.
Najvažniji je kruh i proizvodi punog zrna žitarica. Osim toga namirnica krupnije mljevenog kukuruza koju zovemo palenta, ”žganci ili palenta”, danas je kao visokovrijedna i lako probavljiva namirnica vrlo rijetko zastupljena u jelovniku. Ova namirnica je jeftina, a vrlo zdrava, gotovo se više ne konzumira u seoskim domaćinstvima, a još rjeđe je zastupljena među gradskim stanovništvom Hrvatske. Namirnice sadržavaju topljiva i netopljiva vlakna. Topljiva vlakna nalazimo u žitu, grahu, zobi i pšenici. Netopljiva nalazimo u voću i povrću koje nije prerađeno. Kako bi bili najzadovoljniji i najsigurniji s onime čime se hranimo najbolje bi bilo da to proizvedemo sami na što prirodniji način. Na taj način hrana zadrži sve svoje hranjive vrijednosti u prirodnom oblik. Ove namirnice nisu skupe već ih treba primijeniti u svakodnevnoj prehrani kako nam preporučuje piramida prehrane.
2) Voće Na drugom mjestu po piramidi prehrane preporučuje se voće i povrće po mogućnosti svježe ili ukoliko je kuhano tada kratkotrajno kuhano ili na pari kuhano. Povrće je nezamjenjiva komponenta naše svakodnevne prehrane zbog bogatstva vitamina, minerala i prehrambenih vlakana. Preporučuje se dnevna konzumacija povrća i voća veća od 400 grama. Mahunarke (grah, leća,grašak, bob) su vrlo hranjive pa ih je poželjno uvrstiti u jelovnik više puta u tjednu. One sadrže značajnu količinu bjelančevina biljnog porijekla i ugljikohidrate zbog sadržaja škroba koji se u tijelu razgradnjom cijepa do jednostavnih šećera. Grah kao namirnica koja se čini mi se danas slabo koristi u svakodnevnoj prehrani važan je izvor osim vitamina, minerala i bjelančevina. Ona bi se mogla naći barem jedanput tjedno na stolu svih nas. Nije skupa, kilogramom graha može se dobro prehraniti 4-člana obitelj u jednom obroku uz dodatak salate, tj. svježeg povrća, čime će biti dobro zadovoljene dnevne potrebe za pojedinim hranjivim sastojcima. Osim toga zbog toga što je bogata celuloznim vlaknima koje su teško probavljive za ljudski organizam, važna je za održavanje dobrog rada crijeva (crijevne peristaltike) i na taj način održavanja uredne probave i stolice.
SojaVoće poboljšava vitalnost, djeluje povoljno na probavu, odličan je izvor energije. Svježe voće i povrće imaju povoljan učinak na ljudsko zdravlje jer između ostalog djeluju kao antioksidansi. Cijenjeno je zbog visokog sadržaja vitamina i minerala te posebno ‘‘voćnih kiselina’’ koje nam daju osvježavajući okus. Voće zamjenjuje slastice. Voće i povrće bi trebalo konzumirati svježe, sirovo ili termički kratko obrađeno.
3) Na trećem mjestu po hijerarhiji prehrane bili bi mlijeko, mliječni proizvodi, riba, meso, (perad, teletina, svinjetina, junetina). Mlijeko je izvor esencijalnih aminokiselina, koje su našem organizmu neophodne za normalno funkcioniranje. Ono sadrži kalcij potreban za izgradnju kosti. U mladenačkoj dobi preporučljivo je uzeti više od pola litre mlijeka dnevno.
Gotovo svatko od nas svakodnevno jede meso, ali bi bilo najbolje da se barem jednom tjedno izbjegne mesna hrana. Meso, perad, riba, jaja i mahunarke trebali bi biti dio svakodnevne prehrane.
Preporučljivo je jesti ribu barem jednom tjedno i to plavu ribu koja nije skupa kao srdela, lokarda ili skuša i tuna. Cijena te ribe j srdela upola manja od cijene crvenog mesa ili približno jednaka cijeni mesa. Nasuprot relativno jeftinoj plavoj ribi koja je viskovrijedna namirnica, u škampima, jastozima i školjkama nalazi se veća količina kolesterola za kojom po količini i štetnosti kolesterola ne treba žaliti, kad govorimo o zdravim namirnicama.
Ove namirnice mogu predstavljati sirovinu za kulinarske delicije koje ipak treba samo povremeno konzumirati i one nisu nužne za zdravu i uravnoteženu prehranu.
Masnoće životinjskog porijekla sadržavaju i kolesterol. Kolesterol je možemo reći mastima srodna tvar koja je u određenoj količini neophodna za život. Većina tkiva sadrže manje ili veće količine kolesterola posebno mozak, živčani sustav, jetra i krv. Kolesterol je potreban za stvaranje spolnog hormona i hormona nadbubrežne žlijezde, vitamina D i žučnih soli koje olakšavaju probavu masti. Kolesterol stvaraju samo tkiva životinja i čovjeka. Nalazi se u većoj količini u žumanjku, iznutricama, masnom sušenom siru i maslacu, zatim u škampima, jastozima, školjkama od skupih morskih plodova..
Od mesa treba češće konzumirati bijela mesa, a rjeđe crvena. Navest ću jedan primjer. U slavonaca kao liječnik ste puno napravili ukoliko Vaš pacijent slavonac ne konzumira kulen svaki dan ili kod ličana ukoliko uspijete postići da se ne mora suho meso svaki dan kuhati i zatim jesti tu masnu tekućinu s odimljenim mesom koje uz masnoće ima i puno kancerogenih tvari koje nastaju dimljenjem mesa.
Samo jedan dnevni obrok treba sadržavati meso i pri tom treba prednost dati peradi i ribi, ali ne treba izbjegavati i ostale vrste mesa. U našim krajevima svinjsko meso je tradicionalno zbog ekonomskih razloga. Također valja znati da ukoliko svakodnevno uzimate svinjetinu više puta na dan nastaju problemi sa srcem što dovodi do srčanog i moždanog udara, te mnogih drugih bolesti.
Shematizirani prikaz suženja arterijeNa ovoj slici možete vidjeti shematizirani prikaz suženja arterije koja dovodi krv u glavu i mozak (karotiden arterije s ograncima). Također se može vidjeti premoštenje sužene karotide premosnicom (operativni zahvat), koja zaobilazi suženo mjesto i omogućava dovod krvi u glavu i mozak (stent).
4) Na vrhu piramide, ali zastupljeni najmanjom površinom su sol, šećer, mast i ulje. Masti i ulja treba koristiti umjereno tj.u vrlo malim količinama. Poželjno je koristiti biljna ulja, najbolje maslinovo ulje. Dnevni unos treba ograničiti na 70 do 90 g.
Kao mladi liječnik nakon završenog fakulteta radila sam u jednom selu nedaleko Jastrebarskog i tada sam kod ljudi iz tog sela koji su imali povišen kolesterol u krvi savjetovala da zamijene koji dan u tjednu maso ribom, da ponekad pojedu u tjednu blitvu i da koriste maslinovo ulje. Naravno da sam vremenom spoznala kad sam gledala njihove zapanjene i začuđene poglede da takva prehrana u tom kraju naravno nije moguća jer to nisu prehrambene navike žitelja tog kraja.
Hoću reći da iako bi bilo dobro konzumirati što više maslinovog ulja i zamijeniti njime ona druga ulja ipak mi liječnici trebamo poštivati kod savjetovanja naših pacijenata njihove prehrambene navike, jer svaki kraj u Hrvatskoj od Zagorja, prekos Slavonije i Like do istre, Primorja i dalmacije imaju svoja tradicionalna jela i namirnice, među kojima liječnik treba svojim pacijentima savjetovati najprimjereniji način njihova konzumiranja, načina pripreme, količine i rasporeda obroka.
Hranu treba soliti umjereno, ne dodavati sol, već koristiti začinsko bilje. Šećer je preporučljivo unositi u ograničenim količinama. Izbjegavati zaslađene napitke i osvježavajuća pića, dok se slastice preporučuju povremeno.
Voda je životno važna tekućina. Treba je piti u dovoljnim količinama, dnevno 1,5 do 2 litre.
Smatra se kako nema zdravih ili nezdravih namirnica. Pitanje je samo odabira, kombinacije i količine hrane. Međutim, vrijedno je spomenuti da je mediteranska prehrana postala svojevrstan standard pravilne prehrane, budući da je preporučuje i Svjetska zdravstvena organizacija, kao prototip hrane za suzbijanje kroničnih degenerativnih bolesti. U toj prehrani osnovu čine ugljikohidrati porijeklom iz žitarica, povrća i voća. Znanstvena su istraživanja potvrdila da ta prehrana doprinosi zdravlju.
9 OSNOVNIH PRAVILA ZDRAVOG NAČINA PREHRANE
1. Birajte namirnice koje su bogate vlaknima kao što su integralni kruh i žitne pahuljice, mekinje i grah.
2. Mesa ne treba jesti puno i dobro je barem jedan dan u tjednu biti bez mesne hrane.
3. Mlijeko i mliječni proizvodi su odlična zamjena za meso i masnoće.
4. Svaki dan jedite povrće i voće.
5. Jedite što manje masti i masnoća.
6. Kolače, bombone, slatkiše, industrijske sokove, čokolade u principu ne jedite osim u posebnim i iznimnim prigodama.
7. Vino je jedino alkoholno piće koje se može smatrati zdravim.
8. Fizička aktivnost mora biti sastavni dio života.
9. Pušenje je dokazano štetno za zdravlje.
Raznolikost i umjerenost je ključ zdrave prehrane. Niti jedna namirnica ne sadrži sve bitne hranjive sastojke u količini koja nam je potrebna, stoga treba jesti raznoliku hranu, da osiguramo pravilnu prehranu. Što je hrana raznolikija, to je mogućnost da će se razviti pomanjkanje ili prevelika količina pojedinih hranjivih sastojaka manja.
Svakodnevno bi trebali odabrati sastojke hrane iz nekoliko glavnih grupa. To su: žitarice, povrće, voće, mlijeko i meso. Moderno vrijeme nameće određeni način života - tempo je brži nego ikad prije, stres i onečišćenje okoline su naša svakodnevnica. Slobodnog vremena sve je manje, a jesti zdravo je sve veći izazov.
Najidealnije bi bilo, rasporediti dnevne obroke na tri veća i dva manja obroka. Obroke ne bi trebalo “preskakati” i trebalo bi ih uskladiti sa dnevnim aktivnostima. Optimalno vrijeme između obroka je tri do četiri sata. Na taj su način obroci ravnomjerno raspoređeni u toku dana. Zajutrak je najvažniji obrok nakon noćnog posta i ključni čimbenik u kontroli tjelesne težine.
Glavni sastojci doručka i večere su kruh i žitarice. Za doručak je najbolje popiti toplo mlijeko ili kakao, a za večeru čaj. Hladni napitci na prazan želudac nisu preporučljivi. One osobe koje ne vole piti mlijeko, trebale bi ga zamijeniti nekim mliječnim proizvodom poput jogurta, kiselog vrhnja ili sira, jer mlijeko sadrži važne sastojke potrebne organizmu zato se ne smije ukidati bez zamjene. Sirova hrana u obliku voća i povrća trebala bi biti zastupljena do pet puta tijekom dana.
UltrazvukVoće se može jesti i kao samostalni međuobrok umjesto slastica. Ručak mora biti svježe kuhani, topli obrok. S obzirom da je ručak najobilniji obrok u toku dana, trebao bi biti što kvalitetniji, da ne opterećuje probavni sustav, tj.da je lako probavljiv. Izvori ugljikohidrata kao što su: krumpir, riža, žitarice i proizvodi od punog zrna žitarica ne smiju nedostajati.
Oni su važan izvor energije. Osiguravaju organizmu pored ugljikohidrata i biljne bjelančevine, minerale i vitamine. Izvor visoko vrijednih bjelančevina, vitamina i minerala, ali i značajnog udjela masti naći ćemo u mesu koje je često na stolu za vrijeme ručka. Crvena mesa (junetinu, govedinu, janjetinu, svinjetinu) trebalo bi umjereno konzumirati jer sadrže nepoželjne, zasićene masti. Prednost dajemo nemasnoj peradi i ribi te mahunarkama. Od salata se preporučuje obojeno povrće jer je bogatije provitaminom A i flavonoidom.
U zadnjih 18-estak godina od dolaska privatnog poduzetništva, novac je stavljen u središte zbivanja u svakodnevnom životu ljudi bilo zbog zadovoljenja osnovnih životnih uvjeta, bilo zbog stjecanja materijalnih dobara. Svatko tko danas privređuje iz svojih razloga često se loše i nepravilno hrani. Pravilno i zdravo hraniti se ne znači koristiti skupe namirnice već koristiti namirnice prema preporukama koje nam nudi piramida prehrane u kojoj trebaju biti najzastupljenije namirnice koje sadrže integralne žitarice, zatim voće i povrće, zatim mlijeko i mliječne proizvode, ribu, perad, crveno meso. Na vrhu piramide nalaze se namirnice koje trebamo što manje koristiti a to su šećeri, masti i sol. Međuobroci voća koje osigurava prirodni vitamin C za jačanje imunološkog sustava. Također, međuobrok se može sastaviti od oraha, lješnjaka, voćnog jogurta i slično. Međuobroci su važni jer povećavaju radnu sposobnost. Ako pojedinac “preskoči” međuobrok, prevelik je razmak između glavnih obroka pa glavni obroci ispadaju preobilni i teže se probavljaju.
1 gram bjelančevina 4Kcal ili 16,7 kJ
1 gram masnoće 9Kcal ili 37,6 kJ
1 gram ugljikohidrata 4Kcal ili 16,7 kJ
1 Kcal = 4,18 kJ
HranaPotrebna dnevna količina energije ovisi o raznim osobinama, spolu, dobi, tjelesnoj težini, zdravstvenom stanju, težini fizičkog rada i o klimatskim uvjetima u kojima čovjek živi. Organizam troši energiju i kad miruje, ali za vrijeme fizičkog rada čovjek troši više energije a znatno manje kod umnog rada. Danas govorimo o prosječnoj energetskoj potrebi čovjeka.
PROSJEČNE ENERGETSKE POTREBE ČOVJEKA
Bjelančevine 15% - 20%
Ugljikohidrati 55% - 60%
Masti 20% - 25%
Bjelančevine
Ljudski organizam ne može sam producirati 8 tkz. esencijalnih (neophodnih) aminokiselina od koji se sintetiziraju bjelančevine. U prehrani bjelančevine bi trebale biti zastupljene u dnevnom unosu oko 15-20 %.Dnevno bi se trebalo unositi oko 1g bjelančevina na kg tj. težine. Uobičajena dnevna doza bjelančevina u doba rasta i razvoja je 2 g bjelančevina na 1 kg standardne tj. težine.
Višak bjelančevina prerađuje se u organizmu u šećer koji tada služi kao „ gorivo“ ili izvor energije stanicama ili se prerađuje u masnoće koje se čuvaju u masnom tkivu. Tada ne služi kao građevni materijal u stanicama već kao izvor energije.Bjelančevine se nalaze u namirnicama životinjskog (meso, riba, jaja), ali i u određenim namirnicama biljnog porijekla (grah, grašak,sušene gljive, leća, soja, mahunarke). Puno značajniju vrijednost imaju bjelančevine životinjskog porijekla.
Dakle iskorištavanje bjelančevina u organizmu ovisi o njihovom aminokiselinskom sastavu. Što je on sličniji aminokiselinskom sastavu bjelančevina ljudskog organizma, njegova iskoristivost, odnosno biološka vrijednost bjelančevina je to veća. Najveću biološku vrijednost imaju bjelančevine majčinog mlijeka i bjelančevine jaja, zato što se u organizmu 100% iskorištavaju. Bjelančevine biljnog porijekla, osim u mahunarka, imaju nižu biološku vrijednost, jer im neke esencijalne aminokiseline nedostaju ili ih sadrže u vrlo malim količinama. Također je utvrđeno kako kombinacijom namirnica koje sadrže bjelančevine životinjskog i biljnog porijekla mogu biti znatno djelotvornije. Stoga planiranje pravilne prehrane osobito kada su slabe ekonomske prilike ili nedovoljna proizvodnja odnosno uzgoj takvih namirnica limitirajući faktori to može biti od izuzetne važnosti u prehrani.
Grah kao namirnica koja se čini mi se danas slabo koristi u svakodnevnoj prehrani važan je izvor osim vitamina,i minerala i bjelančevina. Ona bi se mogla naći barem jedanput tjedno na stolu svih nas. Nije skupa, kilogramom graha može se dobro prehraniti 4-člana obitelj u jednom obroku uz dodatak salate, tj.svježeg povrća, čime će biti dobro zadovoljene dnevne potrebe za pojedinim hranjivim sastojcima. Osim toga zbog toga što je bogata celuloznim vlaknima koje su teško probavljive za ljudski organizam, važna je za održavanje dobrog rada crijeva (crijevne peristaltike) i na taj način održavanja uredne probave i stolice.
Masnoće
Shematizirani prikaz, suženja koronarne, srčane arterijeNa prethodnoj slici možete vidjeti shematizirano suženje koronarnih krvnih žila (srčanih krvnih žila) koje opskrbljuju srčani mišić. Srčani mišić kao i mozag dva su najosjetljivija, vitalna organa na nedovoljnu prokrvljenost koja može biti uzrokovana suženjem arterija, aterokslerozom, zbog nepravilne prehrane.
Opasnost osim suženja krvnih žila nalazi se i mogućnosti odcjepljenja dijela sterosklerotskog plaka koji tada kao plutajući ugrušak (embolus može dospjeti u arteriju koja opskrbljuje vitalni organ, mozak, srca pluća i može tako dovesti do fatalnog infarkta mozga, srca pluća, a posljedično do smrti ili ukoliko bolesnik preživi do trajnih teških posljedica s razvojem invaliditeta.
U suvremenoj prehrani masti predstavljaju koncentrirani i uz šećere (ugljikohidrate) najjeftiniji izvor energije budući da 1g masti daje energiju od 37 kJ odnosno 9 kcal što je dvostruko više energije nego što se oslobodi energije razgradnjom bjelančevina ili ugljikohidrata.
Masnoće za razliku od bjelančevina u organizmu pretežno služe kao „gorivo“ koje izgaranjem stvara veliku energiju potrebnu za rad i toplinu. Potpunom, razgradnjom masti se prvenstveno razgrađuju i pretvaraju u šećer koji je osnovno gorivo za rad stanice. Izgaranjem masnoće u stanici troši se mnogo kisika i tako oslobađa velika količina topline.
Masnoće osim što su najveći izvor energije u organizmu djelomično sudjeluju u :
a) građi stanične membrane (izvor su es. aminokiselina arahidonske i linolne kiseline –prije vitamin F)
b) sastavni su dio jednog dijela hormona
c) služe kao potporno tkivo za krvne žile, živce i neke organe (bubreg)
d) masnoće su važne jer se uz pomoći masti omogućava apsorpcija vitamina topivih u mastima A, D, E, K
e) potkožno masno tkivo koje sadrži masti sprečava nagle promjene temperature djelujući tako kao izolator prema visokoj temperaturi
Pod pojmom masti podrazumijevaju se ukupni lipidi, trigliceridi, steroli i fosfolipidi. Masti se u tankom crijevu razgrađuju pomoću enzima do jednostavnih spojeva masnih kiselina i glicerina i tako preko sluznice tankog crijeva ulaze u krv. U prirodi masti se javljaju u dva agregatna stanja tekućem i krutom. U tekućem stanju su uglavnom ulja biljnog porijekla osim ribljeg ulja. Masti koje se nalaze u krutom agregatnom stanju uglavnom su masti životinjskog porijekla. Tako možemo podijeliti masti na nezasićene koje su uglavnom biljnog porijekla i zasićene koje su životinjskog porijekla.
Nezasićene masne kiseline
Sva ulja biljnog porijekla sadrže nezasićene masne kiseline u različitim omjerima. Ulje najbogatije nezasićenim masnim kiselinama je maslinovo ulje koje se ipak zbog šarolikosti prehrambenih navika u različitim podnebljima Hrvatske malo koristi. Najviše ga koriste u Hrvatskoj stanovnici našeg priobalja, Istre, Primorja i Dalmacije dok se u ostalim dijelovima Hrvatske vrlo malo koristi. U našim krajevima u Hrvatskoj najčešće se koriste ulja suncokreta, kukuruza i bundeve. Veliku količinu biljnog ulja sadrže i orašasti plodovi i sjemenke (orasi, bademi, bućine i suncokretove sjemenke). Ulje pšeničnih klica sadrži najviše vitamina E („vitamin mladosti“ ili jaki antioksidans).
Zasićene masne kiseline
One su životinjskog porijekla i krute su na sobnoj temperaturi.. nalaze se u mlijeku, mliječnim proizvodima, maslacu, siru, jajima, slanini, loju i ribljem ulju.
MasnoćeMasnoće životinjskog porijekla sadržavaju i kolesterol. Kolesterol je možemo reći mastima srodna tvar koja je u određenoj količini neophodna za život. Većina tkiva sadrže manje ili veće količine kolesterola posebno mozak, živčani sustav, jetra i krv. Kolesterol je potreban za stvaranje spolnog hormona i hormona nadbubrežne žlijezde, vitamina D i žučnih soli koje olakšavaju probavu masti. Kolesterol stvaraju samo tkiva životinja i čovjeka. Nalazi se u većoj količini u žumanjku, iznutricama, masnom sušenom siru i maslacu, zatim u škampima, jastozima, školjkama od skupih morskih plodova..
Znanstvenim istraživanjima dokazana je uzročna povezanost između vrste i količine konzumiranih masti kao rizičnog čimbenika u razvoju nekih kroničnih bolesti.To su prvenstveno bolesti srca i krvnih žila, šećerna bolest, gojaznost i nekih zloćudnih, karcinomskih bolesti. Poznata se činjenica kako gojazne žene u menopauzi u masnom tkivu stvaraju veće količine estrogena (ženskog spolnih hormona) koji tada u menopauzi može utjecati na povećanu sklonost takvih žena za pojavu raka sluznice maternice tj. raka endometrija maternice.
Također je poznato kako visoke vrijednosti kolesterola u krvi sudjeluju uz još neke čimbenike na pojavu bolesti krvnih žila, taložeći se na stjenkama arterija što dovodi do njihovog suženja. Ovdje valja spomenuti kako tkz. masne naslage u krvnim žilama mogu biti stabilne ili nestabilne. Kod nestabilnog one nisu tako čvrste i povezane i uvijek moguće da se jedan dio takve naslage odvoji uđe u arterijsku cirkulaciju i kao ugrušak ili tromb dospije u krvne žila srca uzrokujući srčani infarkt, ili uđe u krvnu žilu na mozgu uzrokujući infarkt mozga ili u pluća gdje uzrokuje infarkt pluća. Sve navedene bolesti mogu dovesti do trenutačne smrti ili preživljenja uz teške kasnije zdravstvene posljedice takvog bolesnika.
Masnoće u dijetalnoj prehrani trebaju biti zastupljene oko 20-25 %. Od ukupnog dnevnog energetskog unosa. To bi otprilike značilo kako dnevni unos masnoća ne bi smio biti veći od 250-300 mg/ dan.
RibaSkupe namirnice kao škampi, jastozi, školjke treba izbjegavati, ali zato treba jesti plavu ribu kao srdele, tunu, skušu ili lokardu gdje ćete dobiti se neophodne aminokiseline, ali dobiti i nezasićene Omega 3 masne kiseline koje djeluju zaštitno u našem organizmu za krvožilni sustav. Cijena plave ribe ili upola jeftinija (srdele) ili otprilike cijene mesa stoga bi se trebala naći na jelovniku svakog od nas za početak barem jedanput tjedno. Dakle ne treba biti tužan ukoliko su ne možete zbog cijene priuštiti ovako skupe namirnice, jer njih nije niti dobro često konzumirati već se mogu ali nije nužno koristiti povremeno. Od mliječnih proizvoda osim u doba rasta i razvoja ne treba konzumirati previše mlijeka do dvije šalice dnevno, ali je dobro koristiti svježi kravlji sir, jogurt koji su bogati bjelančevinama time i neophodnim aminokiselinama, a nemaju tako puno masnoće kao vrhnje, punomasni tvrdi sirevi i maslac. Punomasni sirevi su nezdravi, a znatno skuplji od svježeg kravljeg sira i zato ih treba koristiti rijetko, povremeno, a češće koristiti svježi kravlji sir, ali bez vrhnja.
Ugljikohidrati
Glavnina ukupne energije u prehrani ljudi namiruje se iz ugljikohidrata. Jedan gram ugljikohidrata oslobađa 4 kcal odnosno 17 kJ energije slično kao bjelančevine. Međutim preporučuje se da oko 50-60% ukupne enerije namirimo iz ugljikohidrata. Najvažniji izvor ugljikohidrata su namirnice biljnog porijekla. Prema molekularnoj građi oni se dijele na monosaharide (jednostavni šećeri), disaharide (dvostruke ugljikohidrate) i polisaharide (složene ugljikohidrate). Prema probavljivosti dijele se na probavljive i neprobavljive ugljikohidrate. Neznatne količine ugljikohidrata nalaze se u životinjskom svijetu mlijeku, mesu, najviše mesu mlade janjetine i u mesu kunića.
Ovdje treba spomenuti kako med sadržava velike količine šećera životinjskog porijekla. Razgradnja šećera započinje već u ustima žvakanjem, usitnjavanjem hrane i miješanjem pomoću jezika s enzimima (dakle tvarima koje razlažu ugljikohidrate), a koji se nalaze u slini Ipak glavnina ugljikohidrata razgrađuje se u dvanaesniku i početnom dijelu tankog crijeva djelovanjem enzima iz soka gušterače i crijeva. Naš organizam u stanicama može koristiti samo jednostavne šećere grožđani šećer ili glukozu i voćni šećer ili fruktozu. Međutim u svakodnevnoj prehrani najčešće se kao sladilo napitaka i hrane koristi dvostruki šećer kojem je ime saharoza koja se sastoji od dvije molekule jednostavnog šećera glukoze, a dobiva se industrijskom preradom šećerne trstike ili šećerne repe
ŠećerOsim saharoze u dvostruke šećere (disaharide) ubraja se i mliječni šećer koji se sastoji od dvije molekule jedne glukoze i druge galaktoze. Ova vrsta dvostrukih šećera ne može se iskoristiti direktno u stanicama našega organizma bez prethodne razgradnje inzulinom koji ih cijepa na jednostavne šećera i tada unosi u stanice, gdje se koristi kao izvor energije. Za razliku od jednostavnih i dvostrukih šećera postoje i složeni šećeri koji se sastoje iz nekoliko odnosno više molekula jednostavnih šećera. U znatnoj mjeri nalaze se u biljnom, a manje u životinjskom svijetu kao što je to glikogen gdje je složeni šećer u tom obliku kao rezervni izvor energije deponiran (pohranjen) u jetri ili u mišićima kao dopunski potrebni izvor energije. U ovu skupinu ubrajaju su škrob (koji je sastavni dio brašna, krumpira, graha).
Zdrava prehranaNamirnice koje sadrže ugljikohidrate jeftine su, lako dostupne, ali ih ne treba koristiti previše. Prevelik unos, tj veći od onoga koji organizam može utošiti pohranjuje se u jetru i mišiće, a kada se i te rezerve zasite tada se njihov višak pretvara u masti. Zato dijabetičari imaju povišene vrijednosti prvenstveno triglicerida. U skupinu probavljivih šećera ubrajaju se i alkoholni šećeri maitol, sorbitol i inozitol. Oni se prirodno nalaze u nekim namirnicama, ali se vrelo često sintetiziraju i proizvode industrijski i koriste se kao takvi u dijetetskim proizvodima i koriste se kao sladilo za dijabetičare.
POSLJEDICE LOŠEG I NEPRAVILNOG NAČINA PREHRANE
Danas nažalost mi liječnici sve više smo svjedoci lošeg načina prehrane radno aktivnih ljudi. Dugotrajna neuravnotežena, nepravilna i preobilna prehrana najčešće dovodi najprije do poremećaja (povišene masnoće u krvi, povišen šećer u krvi), koji ukoliko se prehrambene navike i način života (nekretanje i pušenje) ne promijene dovode do pojave raznih bolesti. U ordinacijama vidimo posljedice lošeg načina prehrane i loših životnih navika u ljudi. Dugotrajno i višegodišnje konzumiranje masne hrane, hrane pripremljene prženjem s vrlo malo povrća, neravnomjerno raspoređeni obroci hrane, nepoznavanje ili ignoriranje loše kombinacije sastojaka obroka uz nedovoljno kretanja ili vježbanja može dovesti do stvaranja aterosklerotičnih naslaga, koje nazivamo “mekim ili tvrdim” ovapnjelim plakovima koji sužavaju lumen unutrašnjost krvnih žila (arterija).
Na kolor dopler ultrazvučnoj slici možete vidjeti kako izgleda aterosklerotska naslaga na krvnoj žili na vratu koji dovodi krv u glavu ( ice i mozak).
Prikazana arterija zove se karotidna arterija. Bolesnici koji imaju na ultrazvučnoj slici vidljive aterisklerotske naslage (plakove) najčešće se javljaju liječniku zbog glavobolja, omaglice, vrtoglavica, ponekad kratkotrajnih poremećaja vidnog polja.
Na slijedećoj ultrazvučnoj slici možete vidjeti masno promijenjenu jetru koja je kod ovog bolesnika posljedica nekoliko godina povišenih masnoća u krvi. Na taj način kod ultrazvučnog pregleda trbušne šupljine zbog nekih bolova u abdomenu, slučajno pregledom može se primijetiti “masna jetra”, a zatim će se učinit daljnja obrada kako bi se utvrdio njezin uzrok, koji je najčešće posljedica lošeg načina prehrane.
Kao posljedica loših prehrambenih navika, nedovoljnog kretanja i vježbanja javljaju se i druge bolesti kao šećerna bolest (dijabetes) i karcinom (rak) endometrija (odnosno trupa maternice). Navedene dvije bolesti javljaju se kao posljedica gojaznosti (prekomjerne tjelesne težine). Zbog povećane količine masnog tkiva povećava se potreba za inzulinom. Na taj način iscrpljuju se inzulinske rezerve i stanice u gušterači koje ga luče. Razvija se tip II šećerne bolesti ili dijabetesa.

Kod žena u menopauzi koje su gojazne, zbog prekomjernog nakupljanja masnog tkiva luči se iz masnog tkiva tkz. egzogeni (vanjski) estrogen koji tada utječe na zadebljanje sluznice maternice (endometrija). Na taj način se objašnjava u gojaznih žena u postmenomauzi pojava raka enometrija (sluznice) i tijela maternice.
Na kraju savjet svima koji čitaju ovaj članak, razmislite najprije kako se Vi hranite, kakve su vaše navike u prehrani, kretanju vježbanju, pušite li. Tek kada budete svjesni načina svoje prehrane i života, možete nešto početi mijenjati. Možda osjećate posljedice nepravilnog načina života. Ukoliko to osjećate, budi dosljedni i uporni, pokrenite se i promijenite ono što sami uvidite da nije dobro. Nakon što ste spoznali da griješite pronađite stručnu pomoć. Pomoć možete naći u obiteljskom liječniku, nutricionistu, koji Vam mogu pomoći da zajedno riješite svoj problem. Ne može liječnik riješiti problem Vaše prekomjerne tjelesne težine, loših prehrambenih navika, loših životnih navike (nekretanje i pušenje) ukoliko se sami ne obratite za pomoć ili savjet ili ukoliko Vi to ne želite. Ne postoje čarobne tablete za mršavljenje ili brzopotezni način promjena prehrambenih navika, već postoji Vaša želja za promjenom uz stalni kontakt s liječnikom koji Vam želi i može pomoći. Liječnik koji želi pomoći svom pacijentu, koji ima dovoljno znanja i vremena pozabaviti se Vama i Vašim problemima, a koji je i dovoljno educiran u tom smislu, može u kontaktu s Vama, tehnikom savjetovanja, usmjeriti Vas na pravi put. A nakon toga rezultati će biti neizbježni.
Na slijedećim slikama kolor doplera karotida možete vidjeti kako bi trebale izgledati uredne karotide (artreije koje dovode krv u glavu i mozak). Usporedite ove slike sa slikama koje se prikazane prehodno, u kojim ase može vidjeti aterosklerotski plak koji sužava untrašnjost krvne žile.

Kivi, moćan zaštitnik zdravlja

Prema sadržaju vlakana, iza sebe ostavio je jabuku, ima više vitamina C nego pomorandža, a u kategoriji voća bogatog kalijumom kivi samouvereno pretiče čak i čuvenu bananu! Do dva ploda dnevno tokom sezone čuvaju nas od bolesti srca, moždanog udara, raka i bolesti respiratornih organa, ističu specijalisti ishrane. Smeđe voće prekriveno dlačicama sa ukusnim zelenim mesom stručnjaci često preporučuju tokom zimskih meseci jer je prava vitaminska bomba, naročito kada je reč o vitaminu C (količina je dva puta veća nego u pomorandžama). Prema sadržaju vlakana, kivi je iza sebe ostavio jabuku, a u kategoriji voća bogatog kalijumom samouvereno pretiče čak i čuvenu bananu! Jedinstvena mešavina fitonutrijenata, vitamina i minerala u tom aromatičnom voću veoma je dobar saveznik u borbi protiv bolesti srca, moždanog udara, raka, bolesti respiratornih organa, ističu specijalisti ishrane. Kao prirodno sredstvo za blago razređivanje krvi, kivi „radi" poput „aspirina" ali bez ikakvih neželjenih dejstava i blagotvorno deluje na kardiovaskularni sistem smanjujući mogućnost nastanka krvnih ugrušaka, LDL („lošeg") holesterola i snižavajući krvni pritisak. Rezultati brojnih ispitivanja pokazali su da kivi, ne samo što smanjuje nivo „oksidativnog" stresa i oštećenja DNK materijala, nego i podstiče oštećene ćelije da se regenerišu.

Neizbežan je sastojak gotovo svih programa ishrane za obolele od raka, bolesti srca, a koristi se i u kineskoj tradicionalnoj medicini za ubrzavanje procesa zarastanja rana.

Prema rečima stručnjaka, jedan do dva kivija tokom sezone biće idealna količina koja će pomoći odbrambenim snagama organizma da se suprotstave naletima virusa i bakterija.

Korisni sastojci najbolje će biti iskorišćeni ukoliko sveže plodove pojedemo ujutru, na prazan želudac.

Kivi sadrži enzime koji jestivi deo plodova čine mekšim, a aktiviraju se istog trenutka kada ga rasečemo ili oljuštimo. Zbog toga je preporučljivo da, ukoliko pravite voćnu salatu, seckanje kivija ostavite za kraj.

Snaga antioksidanata raste sa zrelošću tog voća pa je najbolje jesti isključivo dobro zrele plodove koji nisu tvrdi.

Sastav namirnica

Namirnice koje sadrže u većoj meri sledeće hranljive materije:
Belančevine: meso, jaja, riba, živina, divljač, mesni ekstrakti, sušene mahunarke-pasulj, grašak, sočivo, sirevi, mleko, mlečni proizvodi.
Ugljeni hidrati: žitarice i njihovi proizvodi, jela od brašna, šećer i poslastice.
Masti: maslo, slanina, orasi, čokolada, oraščići, kikiriki, topljeni masni sir, svinjetina, šunka, kobasica, govedina.
Natrijum-hlorid: (kuhinjska so), meso, dimljeno meso, mesni ekstrakti, supe od mesa, morska riba, mahunarke, sirevi, kravlje mljeko i mlečni proizvodi, hleb.
Holesterin: žumence, mozak, jetra, bubrezi, kožura, majonez.
Kalcijum: kravlje mleko, sirevi, jaja, kupus, kelj, sočivo, pasulj, grašak, jagode, breskva.
Fosforna kiselina: žitarice, riba, mahunarke, meso, hleb, spanać, salate, žumance.
Celuloza: sve biljne namirnice.
Namirnice koje sadrže razne minerala:
Jod: morska riba, jaja.
Kalijum: krompir, mleko, meso, mahunarke, voće.
Magnezijum: žitarice, sveže zelene mahunarke.
Gvoždje: žumance, jetra, zob, sočivo, spanać, celer, špargle.
Natrijum: boranija, kupus, kelj, pirinač, beli luk, crni luk, jagode, gljive, riba.
Namirnice koje sadrže u manjoj meri hranljive materije
Belančevine; sveže mahunarke, voće, povrće, krompir, pirinač, zob, sva vrsta pića, vino, pivo.
Ugljeni hidrati: meso, divljač, riba, jaja, gljive, celer, spanać, kupus, salata, paradajz, mahunarke.
Masti:voće, povrće, piletina.
Natrijum hlorid: voće, smokve, urme, groždje, breskve, jagode, trešnje, banane.
Holesterin: obrano mleko, biljne namirnice, žitarice, mahunarke, voće, salate.
Kalcijum: meso, mozak, riba, krompir, jabuke, kruške, šljive, trešnje, vino, pivo.

Hranom protiv umora

Riba, agrumi i orašasti plodovi samo su neke od namirnica koje će vam izmamiti osmijeh na lice...
Većina ljudi početkom proljeća i s prvim zrakama sunca, a osobito oni koji su podložni utjecaju meteoroloških prilika, ne osjeća se dobro.
Riječ je o zdravstvenom poremećaju koji smanjuje radnu sposobnost pojedinca, a zove se "sindrom proljetnog umora". Da bi ostali u formi u nadolazećim mjesecima bazirajte prehranu na namirnicama koje jamče vitkost, zdravlje i ljepotu, te dokazano poboljšavaju raspoloženje!
Riba
Dokazano je da omega 3 masne kiseline iz ribe pozitivno utječu na kemijske procese u mozgu i potiču proizvodnju serotonina. Upravo zbog toga stručnjaci preporučuju konzumiranje ribe najmanje tri puta tjedno. Masna riba, primjerice losos, skuša i sardine najbogatiji su izvor omega 3 masnih kiselina.
Brokula
Brokule, kupus, paprika i agrumi te zelena salata obiluju vitaminom C koji ima široku lepezu blagotvornog djelovanja na organizam, a između ostalog pobjeđuju umor.
Orašasti plodovi
Većina ljudi, naročito pripadnice nježnijeg izbjegavaju orašaste plodove jer sadrže puno kalorija, međutim ove ukusne grickalice uklanjaju mnoge zdravstvene tegobe, a nezamjenjiv su lijek protiv depresije.
Zeleni čaj
Osim što potiče dobro raspoloženje, ovaj napitak ima mnoga ljekovita svojstva. Zeleni čaj štiti od raka dojke, usporava starenje kože i blagotvorno utječe na zdravlje srca.

Vegetarijanska ishrana

Pored lečenja i prevencije, zdrava hrana se sve češće primenjuje i u regulisanju telesne težine. Vegetarijanska ishrana ispunjava neophodan uslov da bi dijeta bila efikasna i bezopasna po zdravlje
Sadrži manje kalorija i obezbeđuje sve neophodne hranljive sastojke u odgovarajućoj srazmeri i u toku mršavljenja. Sve su to razlozi zbog kojih bi trebalo da zaboravimo meso i u ishranu uvedemo žitarice, mahunarke, orašaste plodove i semenke.
Zdrava hrana sve je više zastupljena u lečenju, prevenciji određenih bolesti, ali se sve češće primenjuje i kao vrsta dijete. Višak telesne težine uzrok je mnogih problema.
Srce, kosti i krvotok u tom slučaju su dodatno opterećeni zato oslabiti znači dobiti na zdravlju. Kažu da jedan suvišni kilogram smanjuje život za sedam godina. Gojaznost, kao što je poznato, najviše izazivaju masti posebno ukoliko su životinjskog porekla, rafinirani ugljeni hidrati, belo brašno, šećer, alkoholna pića (naročito pivo) i neumerena upotreba soli u ishrani.
- Uz pomoć hrane, umnogome se reguliše i telesna težina zbog čega je višak kilograma dobar razlog da prihvatimo ishranu na bazi biljnih proizvoda. Većina studija pokazuje da vegetarijanci prosečno imaju 4 do 10 kilograma manju telesnu težinu od onih koji jedu meso.
Vegetarijanska ishrana pruža niz zdravstvenih prednosti, uključujući niži nivo zasićenih masti, holesterola i životinjskih proteina, a veći nivo ugljenih hidrata, vlakana, magnezijuma, kalijuma, folata i antioksidanata, kao što su vitamin C i E i fitohemijskih materija. Vegetarijanci, prema istraživanjima, u proseku imaju niži nivo telesnog indeksa mase nego nevegetarijanci, kao i niži nivo smrtnih slučajeva od ishemijskih srčanih oboljenja; vegetarijanci takođe pokazuju niži nivo holesterola u krvi, niži krvni pritisak i manji procenat problema sa visokim pritiskom, niži nivo rasprostranjenosti dijabetesa (tipa 2), kao i kancera prostate i debelog creva
Izvor:Lepoizdravo.com

Praziluk - lekovit sastojak

Praziluk je vrsta luka, dvogodišnja zeljasta biljka, visoka i do 80 centimetara. Lukovica je duguljasta, iste šitrine kao i stablo, sa duguljastim listovima. Lukovica i deo stabla su beli, a drugi deo stabla i listovi zelene boje. Praziluk potiče iz Južne Evrope i Zapadne Azije i karakterističan je po specifičnom jakom mirisu koji je pojedinim ljudima neprijatan.
Praziluk spada u povrće i nepravedno se koristi samo povremeno u ishrani kao dodatak salatama ili jelima, a može se koristiti i kao glavni sastojak mnogih jela (kuvan ili pržen). Zahvaljujući plastenicima i tome što se može čuvati uzemljen ili u pesku, na trpezi se može naći većim delom godine.
Praziluk nije pogodan za čuvanje u zamrzivaču, mada se u frižideru (nezamrznut) može čuvati sedam do deset dana.
Lekoviti sastojci
Praziluk sadrži dosta vode (86%) a malo kalorija, tako da je pogodan za dijetalnu ishranu, kao diuretik i za čišćenje organizma, ali sadrži i korisne sastojke:

* beta-karoten
* belančevine
* biljna vlakna
* biljne masti
* biljne hormone
* vitamin A
* vitamine B
* vitamin C
* vitamin E
* gvožđe
* eterična ulja
* kalijum
* kalcijum
* kvercetin
* kemferol
* mineralne soli
* pektin
* sumpor
* sulfide
* folnu kiselinu
* fosfor
* celulozu
* šećer

Povoljno je što sadrži male količine soli i šećera.
Praziluk kao hrana
U ishrani se koriste koren, stablo i listovi praziluka.
Praziluk se u ishrani najčešće koristi kao dodatak salatama, supama ili pržen sa jajima. U nekim krajevima je veoma popularno jelo sa prazilukom, krompirom i pavlakom.
Lekovita svojstva
Praziluk povoljno deluje na organizam kod sledećih zdravstvenih problema:

* alergije
* anemija
* astma
* arterioskleroza
* bolesti usne šupljine
* bolesti srca i krvnih sudova
* bronhitis
* gojaznost
* gubitak apetita
* gubitak pamćenja
* depresija
* impotencija
* kamen u bubregu
* kašalj
* mučnina i povraćanje
* neke vrste raka (prevencija i lečenje)
* neplodnost
* pad imuniteta
* povišeni nivo lošeg holesterola
* prehlade i grip
* problemi sa bubrezima, bešikom i mokraćnim kanalima
* problemi sa zglobovima i kičmom
* problemi sa crevima i organima za varenje
* problemi sa krvnim pritiskom
* problemi sa metabolizmom
* problemi sa želucem i stomačnim bakterijama
* problemi sa jetrom
* problemi sa otocima
* problemi sa štitnom žlezdom
* promuklost
* razne infekcije
* reumatska oboljenja
* sinuzitis
* skorbut
* stres
* upale vena
* upala pluća
* hronični umor
* celulit
* šlog

Praziluk se može koristiti kao diuretik, antioksidans i povoljno deluje protiv mikroba (kao neka vrsta antibiotika).
Praziluk čisti krvne sudove od masnih naslaga i povišenog holesterola.
Za obloge se mogu koristiti listovi ili zdrobljen praziluk kod: bolova u zglobovima, bolovima u kostima, kod gihta i kod povećane štitne žlezde.
Pošto praziluk sadrži dosta hranljivih i lekovitih sastojaka a malo kalorija, koristi se u mnogim dijetama protiv gojaznosti i za održavanje vitke linije. Poznate su sledeće dijete koje uključuju jela od praziluka: Atkinsova dijeta, francuska dijeta, stepenasta dijeta...
Zaključak i napomene
Praziluk je korisno povrće kao hrana, kao prirodni lek za prevenciju i lečenje mnogih bolesti, pa ga preporučujemo za ishranu, naročito u jesenjim i zimskim mesecima.
Ipak, ne treba preterivati sa dnevnim količinama praziluka pošto u većim količinama može biti i štetan za organizam.
Izvor:.lepoizdravo.com

Ishrana obolelih od infektivnih bolesti

Ishrana obolelih od infektivnih bolesti je individualan zavisi od samog oboljenja, od aktivnosti, običaja i digestivne tolerancije.Bolest može da se pogorša sa režimom pothranjivanja, ali neće pokazati poboljšanje prekomernom ishranom.Cilj ishrane, nije da se bolesnik goji nego da se dovede normalne težine.Povećanje metabolizma uvek prati svako febrilno stanje, dovodi do nagomilavanja štetnih produkata, do toksemije različitog stepena, što može da dovede do smenjenja aktivnosti jetre i bubrega organa koji vrše dezintoksikaciju.
Anoreksija i povraćanje, najčešći pratioci infektivnih bolesti, odredjuju tip ishrane.Ishrana mora da sadrži osnovne elemente kao i kod zdravih:ugljene hidrate, proteine, masti, soli, vodu, vitamine, koji moraju da budu adaptirani prema dotičnoj bolesti.kalorična vrednost, je potrebno da bude zadovoljno, jer je za vreme povećanja temperature, kalorična potrošnja veća za 100-200 Cal.od normalne, pa često dolazi u febrilnom stanju do gladovanja.Kod većine akutnih infektivnih bolesti, prema kliničkom toku bolesti ishrana može da se podeli na tri stadijuma.
Prvi stadijum ishrane
U početku bolesti dijeta se bazira na principu relativnog odmora digestivnog trakta:mali česti obroci tečne hrane, male kalorične vrednosti, kao:mleko, šećer, jaja, voda, voćni sokovi i dr.
Voda je neophodna za vreme febrilnih perioda da se zadovolji žedj, smanji gubitak iz organizma prilikom febrilnih stanja isparavanjem preko kože, pluća preko mokraće i stolice.
Mleko sama po sebi sadrži kompletne sastojke hrane, lako se vari i zauzima prvo mesto u dijeti febrilnih stanja.Za vreme kuvanja gubi vitamine, ali se ovaj deficit nadoknadjuje na drugi način.Da bi se razbila monotonija pomeša se sa kafom, čokoladom, kremovima i slično.
Šećer glavna energetska hrana, lako se vari i rado se uzima.Kod febrilnih stanja daje se putem ishrane ili preko infuzije u vidu glikoze.
Voćni sokovi se rado piju sadrže veliki procenat vitamina, svojim ukusom deluju osvežavajući.
Jaja su često u sastavu dijete.Dodaju se obično supama ili kašastoj hrani.
Drugi stadijum ishrane
Kontinuirana dijeta se daje bolesniku obično 48 časova od početka bolesti.Kaloričnost se povećava, ali princip relativnog crevnog odmora se održava.Ova dijeta se primenjuje za sve vreme febrilnosti.
Treći stadijum ishrane
Ova ishrana primenjuje se pri rekonvalescenciji bolesnika.Dijeta obično sadrži dosta velike kalorične i proteinske vrednosti.

Divertikuloza i ishrana

Divertikuloza, koja se obično javlja kod starijih od 50 godina predstavlja poremećaj kod kojeg se na zidu debelog creva stvaraju mnogobrojni đžepovi (divertikuli). Kad se sluzokoža jednog ili više takvih džepova upali, nastaje divertikulikus. Manje je verovatno da će se pojaviti neki od ovih poremećaja ukoliko uzimate mnogo vlakana u ishrani.

Većina slučajeva divertikuloze verovatno je posledica ishrane siromašne vlaknima, a bogata rafinisanim ugljenim hidratima. Bolest se retko javlja pre 20-te godine, a prosečno oboleva više od 40% osoba starijih od 50 godina, a 50% starijih od 70 godina. Mnogi oboleli pate i od sindroma nadraženog creva. Kad jedete rafinisanu hranu, crevni mišići moraju dodatno da se napinju kako bi pomerili lepljive suve ostatke hrane, pa povremeno može da ih uhvati grč. Raster pritisak zbog kojeg se crevo širi, a džepovi (divertikuli) se pritiskaju prema spoljašnjoj strani izbačenog zida. Ovi istureni delovi obično ne izazivaju teškoće, ali mogu da izazovu zatvor ili proliv ili uporan bol, obično s leve strane, koji ponekad ublažava puštanje gasova. Moguće komplikacije su divertikulitis (upala ili infekcija džepa), krvarenje iz naprslog džepa i zaplet creva.
Prevencija i ishrana

Divertikuloza je retka u zemljama u kojima normalna ishrana sadrži dovoljno vlakana. Ni Vi je nećete dobiti ako počnete da se tako hranite. To znači da treba da jedete više voća i povrća, kao i koštuničavo voće i semenke (koje morate dobro da sažvaćete). Osim toga, birajte jela od integralnih žitarica, a ne od belog brašna ili belog pirinča. Nemojte dodavati pšenične mekinje i druga nerastvorljiva vlakna u ishranu, jer mogu da nadraže creva. Kod ishrane bogate vlaknima potrebno je i mnogo tečnosti. (Trebalo bi da unosite osam čaša vode dnevno). Još jedan važan način u sprečavanju bolesti je svakodnevno bavljenje fizičkom aktivnošću. Time se masiraju creva i sprečava zatvor, koji je važan faktor rizika kod divertikulitisa. Uzimanje svežeg belog luka sprečava nenormalnu bakterijsku aktivnost i tako može da doprinese sprečavanju divertikulitisa.

Dok vas boli, pustite da se debelo crevo opusti tako što ćete izbegavati mlečne proizvode (osim jogurta) i hranu od pšenice i drugih žitarica. Možete da jedete zobenu kašu od zobi koja je stajala potopljena preko noći, a kuva se u sojinom mleku. Jedite povrće, supe, pire od jabuka, ribu, mahunarke. Vratite se na normalnu ishranu kad se siptomi povuku. Za dugoročno zdravlje creva uzimajte jednu kašiku orahovog, maslinovog ili lanenog ulja dnevno, čime ćete uneti u organizam esencijalne masne kiseline koje pomažu suzbijanju upala.



Jasna Anđelković

dipl.dijetetičar-nutricionista

Čuvanje bebine namirnice

Često se roditelji zapitaju koliko dugo, može hrana za bebe da stoji u hladnjaku.Evo nekoliko saveta u vezi čuvanja hrane za najmladje.
*Kuvana hrana se stavlja u hladnjak, čim se ohladi, najkasnije nakon dva sata.
*Topla hrana se ne stavlja u hladnjak, jer povećava temperaturu u frižideru i rast mikroorganizama.
*Za bebu spremljena hrana, uvek treba da stoji u staklenoj ambalaži, poklopljeno najduže do 24 časa.
*Hranu uvek treba poklopiti da se ne osuši, zbog ukusa ili mikrobe.
*Posudu uvek treba staviti u najhladniji deo hladnjaka, nikako u vrata.
*Treba voditi računa na sastav namirnica.Ako hrana sadrži više proteina mlečni proizvodi, riba, jela sa jajima, mesa se brže razgradjuju treba ih koristiti u toku 24 časa.
*Namirnica koja sadrži prirodne arome, kiselinu, šećer održaće se lakše i bolje.To znači da voće i povrće ostaju duže sačuvane.Ako su van hladnjaka i sadrži vitamin C sa drugim vitaminima, izloženi su vazduhu naročito su podložni razgradnji.
*Spremljena hrana za uzrast od godinu dana može da se zaledi u pojedinačnim malim količinama koji je dovoljan za jedan obrok.
*Ta smznuta hrana mora da se potroši u roku od mesec dana.Posle toga gubi ukus i hranljivost.
*Namirnica koja je odmrznuta treba iskoristiti u toku dana.Zamrznuta hrana brže propada od svežeg, jer zamrzavanjem izaziva oštećenje ćelija, usled širenja kristala leda.
Današnji roditelji često biraju na početku uvodjenje nemlečne hrane-industrijsku hranu, odnosno gotove kašice u vidu pirea, lakše je za konzumiranje.Sadržaj kašica mogu da budu povrće, voće, žitarice, meso, mešana hrana.Zbog pojave nutritivne alergije treba biti oprezan sa kašicama.Najpre se daje od jedne vrste povrća ili voća i to na 3-5 dana.Ako prodje izvesno vreme, mogu se i kombinovati.Kupljenu industrijsku hranu, treba izručiti u dečju posudu, onoliko koliko beba pojede.Bebu ne treba hraniti iz teglice, jer kada pljuvačka dodje u kontakt sa hranom, postaje nesigurna za dalju upotrebu (pluvačka sadrži enzime i bakterije, koji razlažu hranu).Ali ako pojede celu količinu, može se nahraniti iz teglica.
Prilikom kupovine gotove hrane, jako dobro treba da poštujete neka pravila:
**Pogledajte datum, odnosno rok važnosti proizvoda.
**Objektivno pogledajte izgled teglice.
**Odaberite hranu sa jednim sastojkom.
**Izbegavajte kašice sa dodatkom soli i šećera.
**Pročitajte sastav proizvoda.
**Za uzrast od 6 meseci, odaberite hranu sa gušćom sastavom, to je važno zbog žvakanja.

Biološki uzgoj – priroda i poljoprivreda u skladu

Biološki ili organski uzgoj je veliki pokret koji nastoji da unapredi poljoprivredu i to lišavajući je svih sastojaka koje su štetni po čoveka i prirodnu okolinu. Poljoprivrednici i naučnici koji rade na razvoju organskog uzgoja nastoje da do tančina razumeju prirodne procese proizvodnje hrane, da bi ga učinili u potpunosti zdravim. Na našem prodajnom sajtu svi proizvodi koji potiču iz biološkog uzgoja označeni su sa BIO ili ORGANIC.

Hemija? Hvala, ne.
Ako na proizvodu koji ste kupili piše da je to proizvod iz organskog uzgoja onda to znači da u procesu njegove proizvodnje nisu korišteni pesticidi, veštačka đubriva, jonizujuća radijacija, aditivi, antibiotici, hormoni rasta, genetske modifikacije...
Izuzetna pažnja poklanja se kvalitetu i održavanju zemljišta i vode koji su deo proizvodnog procesa, te su farme organske hrane udaljene od fabrika, auto-puteva, kanalizacionog zagađenja...
Održavanje biodiverziteta, i očuvanje ekološkog optimuma je prioritet kod ove proizvodnje.

Ukusnija i zdravija hrana, za bolji i duži život
Evropska unija je 2007 godine objavila rezultate četvorogodišnjeg opsežnog istraživanja koje je utvrdilo da:
- povrće i voće iz organskog uzgoja sadrži i do 40% više antioksidanasa nego njihovi ekvivalenti iz uobičajene proizvodnje, a mleko iz biološkog uzgoja sadrži čak 90% više antioksidanasa nego obično mleko;
- je hrana iz biološkog uzgoja ukusnija i ima bitno više hranljivih sastojaka.

Odgovorna poljoprivreda
U procesu organskog uzgoja stvara se manje smeća, parcele zemlje se redovno ,odmaraju’, proizvodi se ne testiraju na životinjama, ne zloupotrebljavaju se resursi, životinje ili ljudi...


Garantovano biološki uzgoj
Svi proizvodi Bio špajza koji na sebi imaju oznaku "garantovano biološki uzgoj" poseduju međunarodne sertifikate.
Kako bi neka proizvodnja bila sertifikovana kao biološki-organski ispravan uzgoj ona mora proći mnoga provera jer svaki deo proizvodnog procesa podleže strogim, pravno regulisanim kritirijumima.

A u Srbiji...
Upotreba proizvoda biološkog uzgoja u ishrani još nije zaživela u Srbiji, ali ne sumnjamo da će se to promeniti. Sigurni smo i u to da će naša zemlja povećavati i sopstvenu proizvodnju i izvoz bioloških ispravnih proizvoda. Aktivno učestvujemo u pospešivanju i omogućavanju razvoja biološkog uzgoja u Srbiji.

Naša ponuda
Trenutno Bio špajz u ponudi ima zaista veliki broj visokokvalitetnih proizvoda iz domaćeg i stranog biološkog uzgoja, i to po pristupačnim cenama. Zastupnici smo holandske firme Do-it, čuvene japanske kompanije Mitoku a promovišemo i čitav niz domaćih proizvođača organske hrane.

Da bismo zagolicali Vašu maštu nabrojaćemo samo neke od proizvoda iz biološkog uzgoja koji se nalaze u našoj ponudi: soja sosevi i miso dodaci ishrani, najrazličitija brašna, žitarice i mahunarke (crveno sočivo, crni pirinač, crveni pirinač, kinoa, azuki pasulj...), pirinčano sirće, galete od ekspandiranog integralnog pirinča, rogač u prahu (zamena za čokoladu), razne vrste algi, umeboši šljive (sirće i ekstrakt šljiva u tabletama), zelena magma, različiti čajevi... Sve proizvode iz naše ponude koji nose oznaku BIO (organski proizvod, proizvod iz biološkog uzgoja) možete videti ovde.
Izvor:Biospajz.rs

Ekspandirana raž sa fruktozom

Ekspandirana raž sa fruktozom. 100% prirodan, nisko kalorični proizvod bogat dijetalnim vlaknima, B vitaminima, mineralima. Smanjuje masnoće u organizmu, pročišćava creva i pogodno je za dijabetičare.
•lekovita svojstva:
Ekspandirane žitarice predstavljaju zdravu dijetetsku hranu bogatu biljnim mastima, celulozom, ugljienim hidratima, vitaminima i mineralima.
Ukoliko želite da održite vitku liniju, a pritom da ne gladujete i da budete zdravi, savetujemo Vam da umesto hleba počnete da koristite galete od ekspandiranih žitarica. Dijetna vlakna (fibres, rezidua, neskrobni polisaharidi, celuloza) žitarica su nezamenljiva u regulisanju peristaltike creva: povoljan učinak celuloze ogleda se u tome što, vezujući vodu za sebe, ona povećava zapreminu crevnog sadržaja i stvara uslove za pražnjenje crevnog trakta. Osim toga, konzumiranje celovitih žitarica i proizvoda od celovitih žitarica povoljno utiče na brzinu apsorpcije ugljenih hidrata i holesterola, preventivno deluje na nastanak različitih vrsta malignih oboljenja, a nazivaju ih i hranom za mozak.
Osim kao veoma koristan i preporučljiv sastojak dijeta za mršavljenje, preporučuju se: kod stomačnih i želudačnih tegoba i poremećaja organa za varenje,
kod različitih poremećaja metabolizma,
kod osoba sa povišenim holesterolom i trigliceridima,
u periodu rekonvalescencije.
•za one koji žele da znaju više:
Žitarice bi trebalo da budu zastupljene sa oko 60% u našoj ishrani, ali ne u obliku finog, belog brašna dobijenog modernim, složenim postupkom mlevenja, jer obrađene i samlevene na taj način, one gube belančevine, mineralne i aromatične materije.
Ekspandirane žitarice se dobijaju procesom izlaganja celog zrna žita visokom pritisku u vrelim posudama, nakon ovog procesa, zadržavaju sve odlike celovitog zrna žita.
Moć prirode skrivena u zrnu žita poznata je vekovima: žitarice su oduvek bile osnovna ljudska hrana i smatraju se prirodnim izvorom zdravlja i energije. Hleb je po prvi put napravljen u Egiptu pre 6000 godina, a istorija žitarica u ljudskoj ishrani mnogo je starija od hleba. Pšenica, raž, zob, ječam, heljda, proso, kukuruz, pirinač, sve ove biljke pripadaju grupi žitarica. Vrste žitarica koje su dokazano najduže u upotrebi kao ljudska hrana su kamut – staroegipatska pšenica, dinkel – žitarica sa tvrdom, nejestivom opnom, bez glutena, poreklom iz Azije i spelta ili biblijska žitarica.

Kako se jede avokado

Avokado je voće koje se od skoro pojavilo na našim prostorima, pa vam ne zameramo ako ne znate kako se jede avokado. Avokado je poreklom iz Južne Amerike i u tim krajevima je poznat i “aligatorska kruška” jer izgledom i spoljašnjošću pomali liči na aligatora. Avokado je trenutno najpopularniji u Meksiku i zapadnom delu Amerike gde se najviše gaji. Za najvećeg proizvođača avokada u poslednje vreme smatra se Kalifornija.
Smatra se za jako zdravu i nutricionistički gledano jako bogatu namirinicu. Najviše obiluje vitaminima E i B, a takođe ima i jako puno kvalitetnih vlakana, kao i mineral kalijum i mnoge druge.
Može se jesti na jako puno načina pa da vidimo koji su to neki najčešći…
Kako se jede avokado?

1) Avokado kao salata. Može se koristiti za salatu u mešavini sa ostalim sastojcima kao što su: krastavac, luk, paradajz, paprika, biber, limunov sok i so.

2) Avokado kao predjelo. Pronađite zreo avokado, presecite ga na dva dela, izvadite košticu. Zatim u njegovo udubljenje sipajte malo limunovog soka, dodajte barene račiće i prelijte limunom. Preko toga stavite malo pavlake i preko svega toga malo crnog kavijara. Ovaj specijalitet poslužite u staklenim čašama sa malom kafenom kašičicom.

3) Avokado kao namaz. Namaz od avokada se zove guakamol i pravi se tako što se izgnječi viljuškom. Zatim mu se dodaje limunov sok, malo pavlake i najsitnije iseckani luk i paradajz. Mažite ga na hleb neposredno pre samog jela / služenje jer izuzetno brzo potamni.

4) Avokado kao dodatak obroku. Pored ova tri načina kako se sve može jesti avokado, možete ga i najjajednostavnije koristiti i kao dodatak nekom od obroka. Jednostavno ga isecite na pola, polijte ga limunovim sokom, biberom i solju i jedita ga uz hleb i obrok.

Napomena:

• Pored toga što se može koristiti kao hrana, avokado ima i sjajna lekovita dejstva i pomaže u zaštiti srca, snižava holesterol, sprečava bolest prostate itd.
Izvor:kakopedija.com

Namirnice koje vraćaju mladost

Koža vam je suva, pojavljuju vam se bore i izgledate starije nego što jeste? Postoji rešenje za mladoliku kožu. Mnogobrojna naučna istraživanja su dokazala da pravilnom ishranom možete vratiti vreme. Uz pomoć sledećih namirnica vaša koža će izgledati mnogo mlađe i lepše.
Losos

Ukoliko jedete lososa jednom nedeljno, krema za podmlađivanje vam neće biti potrebna. Losos je bogat omega 3 mastima i pomaže u borbi protiv starenja. Značajan je zbog prostaglandina koji sprečavaju upale i isušivanje kože.
Semenke suncokreta

Semenke suncokreta su bogate bazičnim masnim kiselinama koje su potrebne suvoj koži ili koži sa flekama. Takođe, sadrže cink koji potpomaže zaceljivanje, kolagen, vitamin E i selen. Ako često jedete semenke suncokreta, vaša koža će sigurno izgledati zdravije i lepše.
Avokado

Avokado je dobar izvor antioksidanata koji usporavaju starenje. Sadrži glutation koji ima detoksikaciono dejstvo i vitamin E. Pored ovoga, avokado je dobar izvor vitamina C, B6 i magnezijuma koji je značajan za gradnju hormona sreće, serotonina i dopamina.
Pomorandže

Pomorandže su bogate vitaminom C. Ovaj vitamin je jedan od najmoćnijih antioksidanata. Pomaže u izgradnji kolagena, koji je značajan za zategnut izgled kože. Vitamin C štiti od virusnih infekcija, srčanih bolesti, katarakte i bronhitisa. Pojedite dve pomorandže dnevno i zadovoljićete dnevne potrebe za vitaminom C.
Borovnice

Borovnica se nalazi na vrhu liste obojenog voća po sadržaju antioksidanata. Bogate su vitaminom C i glikosaminoglikanom koji održava elastičnost kože. Jedite ih kad god možete i dekorativna kozmetika vam neće biti potrebna.
Spanać

Antioksidanti, lutein i zeksantin koje sadrži spanać usporavaju starenje i produžavaju život. Istraživanja su dokazala da je spanać koristan u borbi protiv slabljenja vida, pa ga treba jesti stalno.
Izvor:Ženska strana

Sve što treba da znate o kalorijama

Svaka fizička aktivnost troši energiju. Kalorije su jedinica mere za energiju koju organizam dobija iz namirnica. Od 1.800 do 2.000 kalorija zadovoljava dnevne kalorijske potrebe odrasle žene koja se kreće umereno i koja ne treba da smrša. Gram belančevina i gram ugljenih hidrata imaju po 4 kalorije. Razlika je u tome što su ugljeni hidrati trenutni izvor energije, a belančevine služe za stvaranje tkiva. Napici sadrže kalorije (400 na litru) i ne donose nikakve hranljive materije. Osim toga energetska pića dovode do skoka krvnog pritiska što predstavlja opasnost za osobe koje boluju od nekog krvno-vaskularnog oboljenja. Takođe, gazirana pića sadrže kiselinu koja remeti pH vrednost u usnoj duplji i nagriza zubnu gleđ. Umesto toga unosite dosta mineralne vode. Tako se kontroliše apetit i izbacuju štetne materije iz tela.

Voda čini 65% čovekovog tela. Ona prenosi materije potrebne ćelijama i omogućava telu da uz pomoć mokraće i znoja izbaci otpadne materije. Dovoljna količina tečnosti leti iznosi 2,5l. Ako vežbate treba vam još više vode: 500ml za svakih 30 minuta vežbanja.

Sve obroke treba uzimati redovno. Ne preskačite obroke jer tako usporavate metabolizam, a ne mršavite. Osobe koje preskaču doručak tokom dana konzumiraju više kalorija u odnosu na osobe koje jedu sva tri obroka. Važno je da jedete sporo. U suprotnom, unećete više hrane pre nego što stomak pošalje signal mozgu da ste siti.

Posle obroka možete popiti kafu umesto čašice alkohola. Kafa podstiče razmenu materija i razgradnju masti, dok alkohol blokira razgradnju masti.

Konzumirajte povrće! Povrće je bogato vitaminima, mineralima, solima i vodom. Zato ga možete jesti u velikim količinama, bez opasnosti po liniju.

Ishrana predškolske dece

Period predškolskog deteta obuhvata uzrast između 4-6 godine života.Dete u ovom periodu stiče određene navike u uzimanju hrane.Predškolsko dete će uvek reagovati nepovoljno ako mu ne odgovara boja, ukus, miris, izgled ili konzistencija hrane.Energetske potrebe u pojedinim hranljivim materijama su sledeća:
visina u cm. 110
telesna težina (kg) 18
calorija (24 časa) 1700 Cal
belančevina (g,) 50
kalcijum (g.) 1,00
gvožđe (mg.) 8,00
vitamin A (IJ.) 2500
vitamin D (IJ.) 400
vitamin C (mg.) 50
Predškolska deca vrlo često unose manje količine belančevina, vitamina, nego što su njihove potrebe.Zato se često javlja podhranjivanje belančevinama, deficit pojedinih vitamina posebno vitamin C.Zatim deficit gvožđa, jer predškolsko dete ne voli da uzima zeleno povrće, jaje, džigericu i druge namirnice bogate vitaminima i gvožđem.